Parlamentarci u BiH zarađuju više od 5.000 KM mjesečno, što je šest puta veće od prosječne plate u zemlji.
Poređenja radi, parlamentarci u EU imaju samo dva puta veću platu od prosječne plate u zemlji. Plata poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH, koji su najbolje plaćeni u Evropi, a najmanje rade, 40 puta je veća od mjesečne pomoći za socijalno ugrožene, a čak 142 puta veća od dodatka za drugo dijete u Srpskoj.
Da su socijalne razlike kod nas izražene u odnosu na region pokazuje podatak da predsjednik RS sa platom od 5.000 KM zarađuje šest puta veću platu od prosječne plate u Srpskoj, dok predsjednik Srbije ima tek dva i po puta veću platu od prosječne plate svojih sugrađana.
Direktori javnih preduzeća u Srpskoj sa platama od 3.000 do 5.000 KM zarade od šest do deset puta više nego radnici u privredi.
Ovi primjeri pokazuju koliko je društvo u BiH podijeljeno i nepravedno. S jedne strane su funkcioneri sa enormnim zaradama, a s druge – većina stanovništva koje preživljava. Pitanje je kako da onda funkcioneri u BiH, koji bi trebalo da zastupaju interese građana, mogu da shvate narod i njihove svakodnevne muke?!
Jovan Radovanović, predsjednik Udruženja višečlanih porodica “Četiri plus” iz Banjaluke, kaže da političari odavno nemaju sluha za potrebe građana niti ih dodiruju njihovi problemi.
– Nisu im dovoljne plate koje imaju, pa se guraju da uđu u što više odbora, komisija… samo da imaju što više, a njihov rad ne vrijedi ni jednog dečjeg dodatka – kaže Radovanović.
Političarima je lični interes iznad opšteg interesa.
– Ne zanima njih što sve teže živimo, što se rađa sve manje djece i što nas polako nestaje; bitno je da su napunili svoje džepove i zbrinuli svoju djecu – ističe Radovanović.
Sociolog Nemanja Đukić kaže da su političari u BiH skloni iskorištavanju.
– Ljudi koji se bave politikom kod nas samo grabe sebi, egoistični su i kad imaju moć hoće još, a ne zanimaju ih drugi – ocjenjuje Đukić.
On ističe da krivicu snose i građani koji tolerišu takav tip političara.
– U Grčkoj kada poskupi hljeb deset centi pola Atine se digne na noge. Kod nas ne znam šta da se desi niko nema volje da se buni – ističe Đukić.
Razlog bezvoljnosti građana je tehnika vladanja u BiH zasnovana na strahu i opasnosti od drugih naroda i sukoba.
Đukić kaže da je BiH specifična jer se svaka vlast doživljava kao zaštitnik slobode i države i napad na vlast se tretira kao izdaja.
– U takvoj situaciju građanin za svoje loše ekonomsko stanje okrivljuje sebe, a ne vlast, u smislu da je trebao otići u inostranstvo, da je trebao više da radi i slično. Posljedica svega je da imamo sve više ljudi koji imaju psihosmatske probleme – naglašava Đukić.
EuroBlic
