Aktuelno Politika

Kako je propao pokušaj puča u DNS-u

Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović, u namjeri da izvrše puč u stranci i preuzmu DNS od Marka Pavića, mjesecima su obmanjivali članstvo i javnost Republike Srpske, što i dalje čine, iako su isključeni iz stranke, tvrde u DNS-u.

Dobro upućen sagovornik iz vrha DNS-a otkriva nam da se sve odvijalo po unaprijed utvrđenom scenariju koji je smišljen nekoliko mjeseci prije izbora, kada su Čubrilović i Stevanovićeva postali svjesni da gube korak sa mlađim, kvalitetnijim i sposobnijim kadrovima.

– Da bi zadržali svoje dominantne pozicije u DNS-u i zaštitili monopol koji imaju u milionskim političko-finansijskim kombinacijama, Čubrilović i Stevanović krenuli su u izdaju i puč, laži i obmanjivanje članstva DNS-a. Obmanuli su i Milorada Dodika da bi dobili njegovu naklonost, što su djelimično i uspjeli, jer SNSD-u ne odgovara snažan i jedinstven DNS, navodi izvor Istinito.

Dodaje da je Dodik “prihvatio poklon koji su mu izdajnici DNS-a servirali na tacni”, ali je i on na kraju shvatio da su ga prevarili.

Tvrdi da se završni čin krize u DNS-u nije poklopio sa njihovim scenarijem, jer nisu uspjeli da odnesu prevlast u DNS-u, i njihovo isključenje iz stranke bilo je zadovoljenje pravde za sve čestite i vrijedne članove DNS-a koji su doprinijeli da DNS na proteklim izborima osvoji blizu 100.000 glasova.

Naš sagovornik objašnjava koje su sve laži, obmane i zamjene teza izašle iz kuhinje Spomenke Stevanović i Nedeljka Čubrilovića u proteklih nekoliko mjeseci:

– Priča o navodnoj tajkunizaciji DNS-a je klasična zamjena teza u cilju obmanjivanja članstva i građana. Najveći tajkuni u DNS-u upravo su Nedeljko Čubrilović i Spomenka Stevanović i njihovo bogatstvo mjeri se milionima maraka. Njima smeta Milan Radović, koji je nesporno finansijski veoma moćan čovjek, ali on je svoj kapital stekao u realnom sektoru kao suvlasnik jedne od najvećih banaka u BiH, dok su se oni obogatili od politike. A svi znaju na koji način se stiče bogatstvo u politici, kaže izvor u vrhu DNS.

– Nametanje priče da Čubrilović i Stevanović kao osnivači stranke pokušavaju da sačuvaju izvorni DNS-a od bahatih pridošlica je još jedna zamjena teza, jer su upravo njih dvoje u posljednjih nekoliko godina na javne funkcije postavljali svoje ljude koji su tek pristigli u DNS. Najbolji primjer je pomoćnik ministra poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Čedomir Stojanović, koji je prvo zasjeo na funkciju, pa tek onda se učlanio u DNS. Preko njega su Čubrilović, Stevanović i njihov potrčko iz Bijeljine Milan Dakić, zgrnuli milione od poslova u vodoprivredi. Istog tog Stojanovića sada su u dogovoru sa SNSD-om postavili za v.d. direktora Rudnika i termoelektrane Ugljevik, nakon što je nezakonito smijenjen Đorđe Popović, dugogodišnji član DNS-a, kaže naš sagovornik u svojoj analizi odnosa unutar DNS-a.

– Najveća laž od svih koje su izmislili Čubrilović i Stevanović jeste priča da pojedini članovi DNS-a nisu radili za zajedničke kandidate Milorada Dodika i Željku Cvijanović. Pri tome su kao “mangupi” označeni upravo oni koji najviše smetaju Stevanovićevoj i Čubriloviću, oni koji su brojem glasova na izborima pokazali da su bolji i sposobniji od njih. Situacija na terenu je upravo drugačija, tvrdi naš izvor.

– Ako se pažljivo analiziraju rezultati izbora u pojedinim izbornim jedinicama, opštinama i gradovima, dolazi se do zanimljivih zaključaka. Na primjer, u Bijeljini, gdje je Čubrilovićev pulen Milan Dakić apsolutni gospodar izbora, Željka Cvijanović je imala 5.000 glasova manje nego koalicija SNSD-DNS-SP kada su u pitanju liste za NSRS. Uostalom, bez glasova DNS-a ni Željka Cvijanović ni Milorad Dodik ne bi pobijedili na ovim izborima. Pa, nisu valjda za njih glasali članovi SDS-a, PDP-a, NDP-a ili neko drugi!? – pita se naš sagovornik i dodaje:

– Javno tumačenje statuta DNS-a od strane Spomenke Stevanović, Borana Bosančića i još nekih Čubrilovićevih poslušnika puno je neistina, a mediji koje SNSD drži pod kontrolom forsiraju takve vijesti, i to uz iskrivljivanje činjenica. Ako je njima toliko stalo do statuta, prava i DNS-a, zašto su mimo odluke kluba poslanika DNS-a u NSRS predložili Čubrilovića za predsjednika NSRS. Time su pokazali koliko im je stalo do DNS-a, a koliko do ličnih interesa.

Kao primjer navodi izjave pojedinaca iz raspuštenog banjalučkog odbora DNS-a.

– Nemaju oni šta da prihvataju ili ne prihvataju odluku o njihovom raspuštanju. To je isključivo pravo Predsjedništva i Glavnog odbora stranke. Što se tiče DNS-a, u Banjaluci kao rukovodstvo sada postoji samo povjereništvo koje treba da formira novi gradski odbor, objašnjava izvor Istinito i dodaje:

– Tumačenje Spomenke Stevanović da Pavić vodi DNS ka opoziciji, je još jedan nespretan spin. To je poslednji pokušaj obmane članstva, s ciljem da se većina opredijeli za nju i Čubrilovića. To je na neki način i ucjena, jer računaju da mogu da ucjene članove DNS-a njihovim radnim mjestima ili funkcijama i pozicijama na kojima se nalaze.

Podsjeća da je predsjednik DNS-a javno rekao da će nastaviti razgovore sa SNSD-om o učešću o vlasti i da će organi DNS-a nakon toga odlučiti da li će DNS biti dio vlasti ili opozicije.

– To zavisi od stava SNSD-a, a ne od želja Nedeljka Čubrilovića, Spomenke Stevanović i drugih koji više nisu članovi DNS-a. Na kraju, ukoliko DNS i ode u opoziciju, nastaviće da postoji i bori se za ostvarenje svojih programskih ciljeva, dok će oni zauvijek ostati upamćeni kao izdajnici, zaključuje naš sagovornik iz vrha DNS.

Istinito

Tagged

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *