Ambasadori iz cijelog svijeta, ali i bivših jugoslovenskih republika, koji su pozvani na svečanu inauguraciju i oficijelni bal Donalda Trampa, dočekani su na najvišem nivou i ugošćeni u predsjedničkoj gostinskoj kući. Stejt Department je za akreditovane diplomate imao poseban protokol.
Jedna od glavnih političkih tema u posljednjih mjesec dana bio je famozni poziv predsjedniku Republike Srpske Miloradu Dodiku na inauguraciju 45. predsjednika SAD Donalda Trampa.
Na kraju, ispostavilo se da nikakvog zvaničnog poziva nije ni bilo. Zvaničan poziv nije dobila ni premijerka Željka Cvijanović, ali joj to nije smetalo da o trošku poreskih obveznika otputuje u Vašington. Zajedno sa Snježanom Dodik, suprugom predsjednika RS.
Sve je već rečeno o njihovom odlasku i poniženju koje su priredile i sebi i građanima Republike Srpske, insistirajući na “zvaničnom” putu u Vašington.
Za razliku od njih, diplomatski predstavnici, koji uz američki establišment jedini dobijaju zvanične pozivnice na inauguraciju, dočekani su na izuzetno visokom nivou.
Ambasadori u predsjedničkoj gostinskoj kući
Inače, inauguraciji američkog predsjednika prisustvuju stalno akreditovani ambasadori, kao i druge diplomate država sa kojima SAD imaju uspostavljene diplomatske odnose, što je standardna protokolarna procedura na ovom događaju.
Tako je Bosnu i Hercegovinu na 58. inauguraciji američkog predjednika zvanično predstavljao ambasador Haris Hrle, Srbiju – Đerđ Matković , Hrvatsku – Josip Paro, Sloveniju – Božo Cerar…
Inauguracioni dan za ambasadore bio je podijeljen u pet dijelova:
1. Doručak u Stejt departmentu,
2. Odlazak na Kapitol hil na polaganje zakletve (najvazniji dio inauguracije),
3. Diplomatski ručak čiji je domaćin Inauguracioni komitet u Blair house (to je kuća nasuprot Bijele kuće, predsjednička gostinska kuća, jedna od nekoliko rezidencija koju ima američka vlada za predsjednika i potpredsjednika);
4. Posmatranje inauguracione parade, i na kraju
5. Zvanični bal i prijem za šefove diplomatskih misija i njihove supružnike.
Ambasador Haris Hrle potrudio se da na dostojanstven način predstavi Bosnu i Hercegovinu i jedan je od rijetkih ambasadora iz regiona koji je javno objavio fotografije sa inauguracije.
Hrle je ovu priliku iskoristio za razgovor sa kolegama ambasadorima iz zemalja regiona, ali i sa brojnim međunarodnim diplomatama i velikodostojnicima.
Blair House – Ambasador BiH Haris Hrle i ambasador Srbije Đerđ Matković sa suprugom Verom
Inače, Blair House – gostinska kuća predsjednika SAD slovi kao „najluksuzniji hotel na svijetu“ jer je prvenstveno namijenjena za odsjedanje visokih zvanica, predsjednika, diplomata i drugih visokih dostojanstvenika koji dolaze u zvanične posjete američkom predsjedniku. Veća je od Bijele kuće i za razliku od nje, zatvorena za javnost.
Doručak u Stejt Departmentu – Ambasadori Tunisa, Gabona i Bosne i Hercegovine
Tokom doručka u Stejt Departmentu, a prije odlaska u Kapitol Hil na svečanost, ambasador Hrle razgovarao je sa arhibiskupom Kristofom Pjerom, apostolskim nuncijem u Vašingtonu.
Ambasador BiH sa apostolskim nuncijem
Hrle je posebno pohvalio protokol Stejt Departmenta, ističući da je „odradio fantastičan posao – veliki dan, veliki protokol“. Naime, minut nakon što je počela kiša, ambasadori su dobili kišne kabanice i nesmetano nastavili da prate polaganje zakletve američkog predsjednika.
Strane diplomate prate Trampovu zakletvu
Palma na prijemu sa Slovencima
Sister Cities International, organizacija koja povezuje zbratimljene gradove SAD sa gradovima širom svijeta, pozvala je Ambasadu Slovenije u Vašingtonu da bude partner u organizaciji svečanog bala povodom Trampove inauguracije.
Razlog je jednostavan – nova prva dama SAD Melanija Tramp je iz Slovenije. Počasni predsjednik organizacije je po pravilu predsjednik SAD.
Na ovom događaju bilo je prisutno više od 500 zvanica, što je premašilo očekivanja. Među gostima su bili ljudi iz administracije SAD, parlamentarci, guverneri i gradonačelnici, domaći i iz inostranstva, ambasadori i drugi.
Jedan od rijetkih gostiju sa Balkana bio je Dragan Marković Palma, gradonačelnik Jagodine, kao jedini političar iz Srbije koji je pozvan na ovaj skup (Na fotografiji sa ambasadorom Slovenije u SAD, Božom Cerarom).
Kako nas je Dodik “ubjedljivo” lagao
Više je razloga zbog kojih vrijedi podsjetiti kako je predsjednik Republike Srpske pokušao da još jedan svoj poraz prikaže kao pobjedu. Prvi od njih je – istina.
Novinska agencija SRNA slavodobitno je objavila 22. decembra da je Dodik dobio „poziv iz SAD na prijem u Vašingtonu povodom inauguracije novoizabranog američkog predsednika Donalda Trampa“.
Istina, nije navedeno ko mu je taj poziv uputio, ali je zato sam Dodik kasnije tvrdio da mu je poziv stigao od „Trampovog prelaznog tima“.
Kada su mediji koji nisu pod kontrolom vlasti utvrdili da poziv nije stigao od američke administracije, već od udruženja koje predstavlja bivši kongresmen Bob Mekjuan, Dodik je pokušao sa još dva poziva od drugih udruženja. I u te „zvanične“ pozive „povjerovali“ su samo Dodiku odani mediji, ali on je uporno tvrdio da zvanično ide u Vašington i da se samo čeka viza.
Kraj Dodikove cirkuske predstave označila je Ambasadorka SAD u BiH, Morin Kormak, koja je ozvaničila sankcije Ministarstva finansija SAD, uvedene predsjedniku Republike Srpske.
Kao što je tvrdio da je za nedobijanje vize kriva odlazeća administracija Baraka Obame, tako je i za sankcije okrivio ambasadorku, kao dio tog tima. Mada mu je ona, i sankcijama i ostankom na funkciji, pokazala da ne postoji odlazeća administracija i da u američkoj spoljnoj politici ne smjenjuju i ne postavljaju ljude po političkoj (ne)podobnosti.
Istinito
