Zloupotreba svega što se zloupotrijebiti može u političke svrhe, jedna je od osnovnih karakteristika ove izborne kampanje. Zloupotreba je bilo i ranije, ali su partijske vođe i funkcioneri vladajućih stranaka u Republici Srpskoj sada još bahatiji.
Gotovo svi koji su na pozicijama moći zloupotrebljavaju javna dobra i resurse koji su im dati na upravljanje. Ministri, direktori, gradonačelnici i načelnici, ne štede budžetska sredstva, luksuzne limuzine, službeno osoblje. Sve je stavljeno u funkciju izbora.
Naravno, u tome prednjači Milorad Dodik, lider SNSD-a i predsjednik Republike Srpske, koji tu funkciju zloupotrebljava i mimo izborne kampanje. U kampanji maksimalno koristi sve što mu je na raspolaganju – novac, službeni automobil, helikopter, javni RTV servis…
Letjelicama Helikopterskog servisa RS, koje bi trebale da služe predsjedniku RS, ali ne i predsjedniku SNSD-a, Dodik stiže u sve krajeve Republike Srpske. Tako je proteklog vikenda helikopterom sletio u selo Draksenić kod Kozarske Dubice, valjda da bi impresionirao mještane od kojih traži glas više za Radenka Reljića i njegovu odborničku listu.
Ništa manja zloupotreba nije ni korišćenje resursa Javnog RTV servisa Republike Srpske – RTRS-a, koji u stopu prati lidera SNSD-a, iako bi trebalo da bude medijski servis svig građana i stranaka.
Izvori Istinito navode da je prvog dana kampanje, u petak, u Srebrenici, osim Dodika viđena i Željka Dragičević, urednica specijalnih programa RTRS (inače nepostojeće redakcije), koja u taj gradić sigurno nije došla iz turističkih pobuda.
Zloupotrebu socijalno osjetljivih kategorija, kao što su porodice poginulih boraca, invalidi, siromašne višečlane porodice, izlišno je komentarisati. Ipak, kada predsjednik Republike u kampanji posjeti majku tri poginula borca, kojoj je prethodno budžetskim novcem finansirao izgradnju kuće, to je primjer koji treba da bude javno osuđen.
U ovom slučaju nisu izostale osude na društvenim mrežama, ali Dodik ne bi bio to što jeste da se osvrće na stavove javnosti iznesene na društvenim mrežama.
Za Dodikom ne zaostaju ni njegovi ministri, kao ni lideri koalicionih partija.
Tako je prvi socijalista Petar Đokić iskoristio staricu od 94 godine, Ljubicu Gavrić iz Donje Osinje kod Dervente koja je (makar i svojevoljno) bila maskota njegovog partijskog skupa.
{youtube}9JqkPO_6Gjk{/youtube}
Partijski aktivisti ne prežu ni od čega. U stanju su da poznanike i prijatelje vuku za rukav, da mole, nude novac i usluge.
Posebna priča su stranačka obilježja koja samo što na čelo još nisu stavili. Partijskim zastavama i plakatima kandidata okitili su kuće, automobile, kamione…
Kič, neukus koji se graniči s bizarnošću, maltretiranje okoline svojim „idejama“, odlika su stranačkih aktivista i kandidata koji su septembarskoj kampanji podredili vlastiti i život svojih porodica.
Poseban vid maltretiranja sugrađana tokom izborne kampanje jesu razglasi postavljeni na automobilima, poznati i kao „lajavci“, preko kojih stranke pozivaju na javne skupove. Niko ne razmišlja o vikendu, potrebi za odmorom, niti brine o glasnosti i dobu dana. Bitno je da se „laje“ i to što glasnije.
Na sve ovo, treba dodati i zloupotrebu djece u političke svrhe, što spada u sam vrh zloupotreba koje bi, da je sreće, bile kažnjive i po zakonu.
U uređenim društvima, roditelje kazne ako dijete ne odvedu na redovan kontrolni pregled kod zubara, a kod nas, još od doba komunizma, djeca su omiljeno sredstvo za izazivanje samilosti kod širokih narodnih masa i način da partijski lideri pokažu kako im je stalo do budućih pokoljenja.
Istinito
