Kako sam postala “šef ruske špijunske mreže na Balkanu”

Autori

Ono što je suština, da srpska vlast misli o Srbima na Kosovu i Metohiji, ne bi se kockala sa njihovim životima. Možda bi predsednik Vlade mogao da provede barem tri noći na Metohiji u srpskoj enklavi, označen kao „ruski špijun“, da dokaže svoju hrabrost o kojoj toliko govori?

U vreme kada su se na prostoru bivše Jugoslavije vodili ratovi, glavni izvori informisanja bili su zapadni vodeći mediji poput CNN. Svet tada nije znao za portale i društvene mreže, a internet je koristio mali broj ljudi. Vodeće zapadne medijske kuće su bile propagandno sredstvo uz pomoć koga su SAD ostvarivale svoje političke ciljeve. Da su zapadni mediji zaratili sa istinom, najbolje su mogli da osete Srbi, koji godinama posle medijske promocije devedesetih nisu smeli da spomenu svoje poreklo u mnogim zemljama zapada, a da zauzvrat ne očekuju najgore moguće reakcije. Medijska moć manipulacije je ogromna, a SAD su je godinama koristile kao najubojitije sredstvo. Vojnog agresiji uvek je prethodila medijska pripremama kojom se akterima budućeg sukoba nametala unapred određena pozitivna ili negativna uloga.

Obično važi da laž traje onoliko dugo, koliko i sila koju tu laž štiti. Napredak tehnologija, omogućio je da informacije postanu dostupnije. To ne znači da smo postali informisaniji, jer je i dalje aktuelna potreba dezinformisanja javnosti, ali znači da se za razliku od devedesetih godina, svetska javnost može informisati iz različitih izvora. Ipak stvari se menjaju. Nakon što je izabran za 45. predsednika SAD, Donald Tramp se na prvoj konferenciji za štampu obračunao sa novinarom „CNN“ ne želeći da odgovori na njegovo pitanje. Rekao mu je: „Vi ste lažne vesti.“ Na poslednjim izborima u Americi, izgubila je politička struktura koja je proizvodila ratove širom sveta. Za vreme predsednikovanja Bila Klintona vodio se rat u Bosni i Hercegovini, došlo je do eskalacije sukoba na Kosovu i Metohiji i izvršena je NATO agresija na Srbe. Porodica Klinton je među glavnim sponzorima kosovske „nezavisnosti“, zbog čega je od kosovskih Albanaca dobila na poklon spomenik u Prištini. U aprilu prošle godine albanski premijer Edi Rama izjavio je da bi pobeda republikanskog kandidata Donalda Trampa na predsedničkim izborima u SAD bila pretnja za njegovu zemlju i odnose SAD i Albanije. Na nesreću albanskih zvaničnika, a posebno nelegalnih kosovskih struktura, Donald Tramp je izabran za predsednika SAD. Ta činjenica je kod njih izazvala ozbiljnu uznemirenost.

Predizborno srbovanje

S druge strane, predsednički izbori koji se bliže, pokazuju uznemirenost srpske vlasti koja je se kao i do sada odlučila na populizam i predizborno „srbovanje“. Iako je dolaskom na vlast Srpske napredne stranke višestruko pogoršana pozicija Srbije na Kosovu i Metohiji, ta činjenica ne predstavlja prepreku aktuelnoj vlasti da i dalje koristi kosovsko pitanje za skupljanje predizbornih poena. U tom cilju je 14. januara ove godine, upućen voz iz Beograda za Kosovsku Mitrovicu, zbog koga je došlo do podizanja tenzija između Beograda i Prištine. Albanci su slanje voza ispisanog porukama: „Kosovo je Srbija“, s pravom shvatili kao provokaciju. Zbog čega bi uopšte srpska vlast koja je postavila granicu između Centralne Srbije i Kosova i Metohije, ugasila institucije države Srbije na teritoriji pokrajine, podržala izbor Tačija preko „Srpske liste“ i dodelila međunarodni pozivni broj Kosovu, slala takve poruke?

Odgovorna politika se ne sprovodi slanjem poruka na vozu, već odbranom državnih i nacionalnih interesa. Međutim najveći problem je u tome što neodgovorno ponašanje srpske vlasti plaćaju Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji. Dva dana posle slanja voza za K. Mitrovicu, u Prizrenu je uhapšen Srbin jer je imao srpske oznake na jakni. Nekoliko dana nakon toga, na prištinskoj televiziji RTK (javnom servisu takozvanog nezavisnog Kosova), u udarnom terminu je emitovana emisija o „Razotkrivenoj mreži ruskih špijuna na Balkanu“. Istog dana je objavljen i tekst o tome, a sve informacije su preuzeli albanski mediji. Na kosovskoj televiziji i u novinama, objavljene su fotografije i imena ljudi, koji su navodno deo ruske špijunske mreže.

Odabrani ljudi kojima je bez ikakvog dokaza okačena etiketa ruskih špijuna su protivnici „nezavisnog“ Kosova ali takođe i protivnici pogrešne i štetne politike aktuelne srpske vlati, koja je iselila Srbiju sa Kosova i Metohije, a preostale Srbe ostavila da se snalaze kako znaju i umeju. Možda bi se Srbi i „snašli“ da ih u tome ne ometa matična država koja im je okrenula leđa.

Balkanski špijun

Za šefa „ruske špijunske mreže na Balkanu“ imenovana sam ja lično i u emisiji je prikazana serija mojih fotografija, koje su javno dostupne (fotografije su bez pitanja preuzete iz medija, sa snimaka konferencija, televizijskih gostovanja i društvenih mreža). Navedeno je kako špijunsku grupu čine penzionisani oficiri vojno-bezbednosnih službi, poslanici, političari i novinari, čije fotografije su takođe prikazane u emisiji. Sva navedena lica su Srbi, među kojima i ugledni Srbi sa Kosova i Metohije, Marko Jakšić, Slaviša Ristić i Zvonko Mihajlović. Po navodima ove televizije, grupa ima razvijene kontakte u Moskvi, Briselu, Parizu, Berlinu i Rimu, a otkrivena je od strane „Obaveštajne agencije Kosova“. Ovakve tvrdnje bez ikakvog dokaza i postupci koji imaju za cilj diskreditaciju navedenih lica, predstavljaju veliku opasnost, posebno za Srbe koji žive na teritoriji Kosova i Metohije. Ista televizija je pred pogrom nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji, 2004. godine emitovala takođe lažne vesti koje su pokrenule još jedan talas etničkog čišćenja i nasilja.

Dodatno podizanje tenzija vrši se i kroz srpske medije, naslovima: „Šiptari napadaju! Otkriven pakleni plan: U februaru će pokušati da osvoje sever Kosova!“ (Informer) ili izjavom Hašima Tačija. „Srbija naoružava Srbe sa severa Kosova, u okviru plana za podelu Kosova“.

Zatim tu su naslovi: „Tramp prepušta Balkan Rusiji“, „Kosovo sve bliže Srbiji“ kao i izjava predsednika Srbije da će ići da ratuje za Kosovo i da će ako treba poslati vojsku na Kosovo. Albanci znaju da su to pretnje „praznom puškom“ jer da je srpskoj vlasti stalo do Kosova i Srba sa Kosova (osim u periodu predizborne kampanje), ne bi poraz oličen u Briselskom sporazumu, predaju i povlačenje, slavila kao pobedu.

Ono što je suština, da srpska vlast misli o Srbima na Kosovu i Metohiji, ne bi se kockala sa njihovim životima. Možda bi predsednik Vlade mogao da provede barem tri noći na Metohiji u srpskoj enklavi, označen kao „ruski špijun“, da dokaže svoju hrabrost o kojoj toliko govori?

Gde su srpske institucije da reaguju, kada toliko brinu za Srbe sa Kosova?

Da srpske institucije žele da zaštite Srbe na Kosovu i Metohiji kako tvrde, oglasile bi se u vezi sa kršenjem Zakona o javnom informisanju i medijima, tendencioznim namerama kosovske televizije i rušenju ugleda i časti svih navedenih lica. Umesto toga, srpska javnost i srpske institucije ćute a predizborno jalovo „srbovanje“ dodatno izlaže Srbe još većoj opasnosti. Naravno kada govorimo o tome da vlast treba da pozove na poštovanje zakona, moramo imati u vidu da je Briselskim dogovorom prekršen Ustav, a ako neko ne poštuje najviši pravni akt jedne države, besmisleno je očekivati da će pozivati na poštovanje zakona, posebno ne na teritoriji koje se odrekla.

“Dokazni materijal” na sajtu RTK

Jedine reakcije iz Srbije usledile su od strane Udruženja novinara Srbije, koje je u svom saopštenju pozvalo na odgovornost medije koji šire laži bez ikakvih dokaza i takođe tražilo da međunarodne institucije, prisutne na Kosovu i Metohiji, reaguju. Usledila je reakcija OEBS-a, u kojoj je šef misije OEBS-a na Kosovu Jan Bratu pozvao medije da se uzdrže od objavljivanja sadržaja koji mogu da izazovu tenzije ili ugroze lični i profesionalni integritet pojedinca.

Ukoliko su beogradska i prištinska vlast došle do nesporazuma, iako su do sada odlično sarađivale, nemaju pravo da uvlače ugroženo stanovništvo u međusobne razmirice, političke obračune i predizborne kampanje. Dizanje tenzija i od strane Beograda i od strane Prištine je sasvim nepotrebno i opasno.

Zbog čega smo mi odabrani kao „ruski špijuni“? S jedne strane skoro svi ljudi sa spiska (za linč) se protivi nelegalnom odvajanju južne srpske pokrajine i ne priznaje kosovsku „nezavisnost“, a takođe se ne slaže sa politikom Aleksandra Vučića koja se ogleda u „trčećem“ priznavanju kosovske nezavisnosti (za razliku od politike „puzećeg“ priznavanja koju je vodila prethodna vlast). Većina ljudi iz „mreže“ otvoreno zastupa svoje stavove i smatra da je Rusija saveznik uz pomoć koga možemo da sačuvamo sopstvenu teritoriju.

Odabrani smo kao ljudi od integriteta i ugleda, s ozbiljnim namerama od strane onih koji su plasirali takve podatke u medije, da nas diskredituju. Naravno dobrodošla je i mogućnost širenja neosnovanog straha i potencijalne opasnosti od ruskog uticaja, što praktikuje većina pro-zapadnih medija uključujući i one u Srbiji. Tu neosnovanu pretnju Albanci koriste i u političke svrhe, kako bi skrenuli pažnju na sebe novoj administraciju u Vašingtonu za koju ne znaju kako će se odnositi prema neuspelom projektu porodice Klinton.

I na kraju, kao zaključak, ne živimo više u devedesetim godinama prošlog veka, gde jedna sila kroji javnost uz pomoć CNN i granice uz pomoć NATO. Amerika sada mora pre svega da rešava sopstvene probleme, i neće imati toliko vremena da se bavi rešavanjem tuđih problema, za koje je u najvećoj meri odgovorna. Utvrđena „istina“ iz devedesetih godina više ne važi. Sada je prilika rešavamo sopstvene probleme vođenjem odgovorne politike. Trajni mir i stabilnost ne mogu da obezbede one strukture, koje su sklone destruktivnom delovanju.

*Dragana Trifković je direktor Centra za geostrateške studije

Odgovorna politika se ne sprovodi slanjem poruka na vozu, već odbranom državnih i nacionalnih interesa. Međutim najveći problem je u tome što neodgovorno ponašanje srpske vlasti plaćaju Srbi koji žive na Kosovu i Metohiji. Dva dana posle slanja voza za K. Mitrovicu, u Prizrenu je uhapšen Srbin jer je imao srpske oznake na jakni. Nekoliko dana nakon toga, na prištinskoj televiziji RTK (javnom servisu takozvanog nezavisnog Kosova), u udarnom terminu je emitovana emisija o „Razotkrivenoj mreži ruskih špijuna na Balkanu“. Istog dana je objavljen i tekst o tome, a sve informacije su preuzeli albanski mediji. Na kosovskoj televiziji i u novinama, objavljene su fotografije i imena ljudi, koji su navodno deo ruske špijunske mreže.

Odabrani ljudi kojima je bez ikakvog dokaza okačena etiketa ruskih špijuna su protivnici „nezavisnog“ Kosova ali takođe i protivnici pogrešne i štetne politike aktuelne srpske vlati, koja je iselila Srbiju sa Kosova i Metohije, a preostale Srbe ostavila da se snalaze kako znaju i umeju. Možda bi se Srbi i „snašli“ da ih u tome ne ometa matična država koja im je okrenula leđa.

Balkanski špijun

Za šefa „ruske špijunske mreže na Balkanu“ imenovana sam ja lično i u emisiji je prikazana serija mojih fotografija, koje su javno dostupne (fotografije su bez pitanja preuzete iz medija, sa snimaka konferencija, televizijskih gostovanja i društvenih mreža). Navedeno je kako špijunsku grupu čine penzionisani oficiri vojno-bezbednosnih službi, poslanici, političari i novinari, čije fotografije su takođe prikazane u emisiji. Sva navedena lica su Srbi, među kojima i ugledni Srbi sa Kosova i Metohije, Marko Jakšić, Slaviša Ristić i Zvonko Mihajlović. Po navodima ove televizije, grupa ima razvijene kontakte u Moskvi, Briselu, Parizu, Berlinu i Rimu, a otkrivena je od strane „Obaveštajne agencije Kosova“. Ovakve tvrdnje bez ikakvog dokaza i postupci koji imaju za cilj diskreditaciju navedenih lica, predstavljaju veliku opasnost, posebno za Srbe koji žive na teritoriji Kosova i Metohije. Ista televizija je pred pogrom nad srpskim stanovništvom na Kosovu i Metohiji, 2004. godine emitovala takođe lažne vesti koje su pokrenule još jedan talas etničkog čišćenja i nasilja.

Dodatno podizanje tenzija vrši se i kroz srpske medije, naslovima: „Šiptari napadaju! Otkriven pakleni plan: U februaru će pokušati da osvoje sever Kosova!“ (Informer) ili izjavom Hašima Tačija. „Srbija naoružava Srbe sa severa Kosova, u okviru plana za podelu Kosova“.

Zatim tu su naslovi: „Tramp prepušta Balkan Rusiji“, „Kosovo sve bliže Srbiji“ kao i izjava predsednika Srbije da će ići da ratuje za Kosovo i da će ako treba poslati vojsku na Kosovo. Albanci znaju da su to pretnje „praznom puškom“ jer da je srpskoj vlasti stalo do Kosova i Srba sa Kosova (osim u periodu predizborne kampanje), ne bi poraz oličen u Briselskom sporazumu, predaju i povlačenje, slavila kao pobedu.

Ono što je suština, da srpska vlast misli o Srbima na Kosovu i Metohiji, ne bi se kockala sa njihovim životima. Možda bi predsednik Vlade mogao da provede barem tri noći na Metohiji u srpskoj enklavi, označen kao „ruski špijun“, da dokaže svoju hrabrost o kojoj toliko govori?

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *