Bezbjednom krađom do nebezbjedne države

Autori

Opasnost po bezbednost ovde najviše stvara budžetski kriminal i ostaci kojekakvih službi, koje već godinama upravljaju dešavanjima i ljudima.

Kamo puste sreće da se, na prvom mestu, skine retrovizor sa ramena i malo zagleda napred, umesto što stalnim kopanjem rana na površinu izbacujemo krv i pretnju ratom. Koliko smo bezbedni od terorizma, od nekog novog rata? Licitira se brojem radikalnih ovih ili onih kao da je pijaca, posebno brojem radikalnih islamista, a da niko nije objasnio šta spada u taj broj.

Nakon terorističkih napada u Engleskoj, tamošnji stručnjaci su se žalili da im je najveći problem zapravo ta druga generacija, koja biva zavedena nekom idejom ili parama, a njih je najteže otkriti, jer su se uklopili u društvo, tu rođeni, tu školovani, tu odrasli. Pa, i mi imamo sličan problem: kako identifikovati budalu i kako je neutralizovati? Jer, budala je budala, sa njom ne znaš šta ćeš, jer valja i sam biti budala da dokučiš logiku budale. Pri tome, naravno, nikog ne zabrinjava retorika po forumima, u medijima, otvoreno ispoljavanje mržnje i vaspitanje i obrazovanje koje gura samo u jedan tor. To je, valjda, demokratsko ispoljavanje mišljenja i privatna stvar svakog pojedinca. Dok neko ne nastrada. Tako demokratski imamo i ovoliko siromašnih, gladnih i bolesnih.

Opasnost po bezbednost ovde najviše stvara budžetski kriminal i ostaci kojekakvih službi, koje već godinama upravljaju dešavanjima i ljudima. Budžetski kriminal porađa populizam, porađa potrebu da se okolči i kontroliše teritorija, da se stalno smišljaju novi neprijatelji, da se mržnja sa pažnjom neguje i da se stalno raspiruje žar nedavnih sukoba. Pri tome, kad god zafali para, što je jako često, preti se međunarodnoj zajednici da će socijalni nemiri, proizvedeni nemaštinom i bedom u koje su ih upravo domaći gurnuli, dovesti do nacionalnih sukoba, pa je bolje da daju pare i sačuvaju mir.

Ambiciozna budala, a prepoznajemo ih, lenja da uči i da stvara autoritet radnim sposobnostima i znanjem, kreće u politiku da zasedne na tendere i budžet. Najcrnji i najprimitivniji kriminal! Svetski šverceri svega i svačega bar nešto rizikuju, budžetski krimosi ne rizikuju ništa, a taj budžetski kriminal, ističem po ko zna koji put, jednak je onome kad nabildani dasa zvizne nemoćnu staricu i otme joj novčanik, pa sebe proglasi mangupom. Tako sebe proglašavaju facama budžetski kriminalci, znajući da naspram sebe imaju nemoćnu masu ispranog mozga.

Ali! Tu leže dve opasnosti po bezbednost. Prva je to što sposobni odlaze, a sve više će ostajati onih niskog čela i tupog pogleda, koji kad pregladne, hvataju motku i tuku ruku koja ih je do juče hranila mrvicama ili im ispirala mozak. Što će reći, neće biti organizovanih protesta nekih grupacija pred vladama, već će juriti motkom bilo kojeg političara i napadati mu na imovinu.

Druga opasnost je upravo to da će zarad opstanka na vlasti, budžetski carevi biti spremi da izazovu makar i mini rat samo da prikriju svoj kriminal. Zato svojom retorikom i radikalizuju regrutovane budale.

A onda je tu i pomenuta sveprisutna opasnost kojekakvih ostataka onih predratnih službi i nekih novostvorenih mreža na istoj matrici. Evo, sve više isplivavaju neki dosjei saradnika onih službi i koji su im bili zadaci kako bi se na Balkanu stvorio haos, posebno u bivšoj Jugoslaviji. Lustracija je bauk samo za one koji znaju da će ih pod nekim kodnim imenom i brojem pronaći, a odatle nije teško povezati vrlo čvrste međuetničke veze. Tu bratstvo i jedinstvo nikad nije prestalo da postoji. Nije bitno ništa, nije sveto ništa, osim ostanka na vlasti, blizu vlasti, oko vlasti i lično bogaćenje.

Na primer, ko je želeo malo više da se uputi u to kako je balkanski kokainski kartel osvojio Evropu, zna da to bez pomoći uticajnih i onih oko vlasti i kojekakvih službi nije moglo. Vrlo multietnička grupa je naučila iz grešaka svojih prethodnika, pa su se sklonili sa ulice i radili u senci, a parama su mogli sve.

Ko je omogućio stvaranje fiktivnih firmi? Vlast. Ko je omogućio pranje para preko nekih banaka? Vlast. Ko je opstruirao dobrim delom istragu i saradnju sa međunarodnim policijskim strukturama? Vlast. Ko opstruira kod nas istrage protiv političkih kapitalaca? Pa, upravo kapitalci na vlasti. Na šta su spremni takvi da zaštite sebe i svoju veliku imovinu? Da nas gurnu u još jedan ratni ponor ili večno tinjajuću mržnju. Saveznike za to će lako pronaći i po svetu u istom miljeu.

I dok su ti žestoki momci, kako ih zovu, naučili da se na nova tržišta ne probijaju više ubistvima i nasiljem, već zahvaljujući “robi” i zadovoljnim kupcima, budžetski krimosi i dalje posežu za silom, pritiscima i konstruisanjem neprijatelja. Pa, i teritorijalne pretenzije ka okruženju, naravno, nisu isključene (manje ili više otvoreno), mada ni ono gde su ne obrađuju, niti uređuju. Mahom osiromašuju sa sve nacionalnim pokličem na ustima i pričom o vekovnim težnjama za ujedinjenjem, ugroženošću ili zaštitom “svog naroda”. Život tuđe dece uvek vredi manje od zarade na pušci, koja bi im bila gurnuta u ruke.

Da se manemo mi svetskih urota velikih moćnika i vratimo se onome što svaki dan gledamo i slušamo. Ko ne vidi, neka stavi naočare za čitanje brojki i slušni aparat da bolje čuje vlastiti stomak, a za svaki slučaj, deci čim se rode izvaditi pasoš ako je ćutanje na sve ovo životni izbor.

DANI, septembar 2017.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *