Dosta Banjalučana je zavisno od interneta, a da toga nisu ni svjesni. Tek kad se jave doktorima zbog simptoma kao što su depresija ili aneksioznost na površinu ispliva internetska zavisnost kao uzrok takvih stanja.
Zavisnost od interneta se pojavljuje kao novi problem modernog doba. Definiše se kao pretjerano korištenje ove tehnologije koja narušava fizičko i/ili psihičko zdravlje, te uzrokuje poteškoće u socijalnom funkcionisanju.
O ovom problemu koji pogađa mnoge ljude, a posebno djecu, govori se već godinama. I dok je nekima od nas teško ‘izlogovati’ se s društvenih mreža, pojedinci koji pate od ove vrste zavisnosti imaju i snažan osjećaj depresije i bezvoljnosti.
Psiholozi dodaju da kod osobe zavisne od interneta granica tolerancije raste, pa mora provoditi sve više vremena na internetu da bi postigla osjećaj zadovoljstva. Uz to, javlja se gubitak interesa za ostale aktivnosti.
U Centru za mentalno zdravlje kažu kako je upravo prepoznavanje simptoma ove zavisnosti problem kod građana koji se javljaju sa drugim poteškoćama.
„Upravo neprepoznavanje simptoma zavisnosti od interneta razlog je što se vrlo mali broj ljudi koji ima problem obraća za pomoć. Zabrinutost roditelja razlog je i pokretač niza preventivnih aktivnosti koje je sproveo i sprovodi Centar za zaštitu mentalnog zdravlja. U većini osnovnih i srednjih škola održana su brojna predavanja na temu “Zavisnost od interneta”.To je način da djeca i mladi prepoznaju da imaju problem i da zatraže pomoć, jer često nemaju uvid u vlastiti problem“, rekla nam je psiholog Violeta Banić.
Zbog brzog napretka tehnologije i modernog načina života, najčešći problemi su zavisnost od društvenih mreža, igrica, računara, mobilnih telefona ili nekih drugih aktivnosti koje se mogu pronaći u virtuelnom svijetu.
„Problematika zavisnosti od interneta kod nas je sve više u žiži interesovanja. Zabrinuti roditelji prepoznaju da djeca neadekvatno koriste internet. Najveći problem uz broj sati provedenih na internetu predstavlja nemogućnost kontrolisanja pretraživih sadržaja. U radu sa djecom i mladima vrlo često u okviru druge psihopatologije zbog koje se obraćaju za pomoć registruju se elementi zavisnosti od interneta“, kaže Banićeva.
Ističe, da se najčešće radi o zavisnosti od društvenih mreža koja nije prepoznata od strane djeteta tj. mlade osobe, a ni roditelja. Problemi zavisnosti ne izuzimaju ni odrasle, pa tako i oni koji rade u timu za odrasle u banjalučkom Centru za mentalno zdravlje, takođe vrlo rijetko imaju pacijente koji se obraćaju zbog problema zavisnosti od interneta, ali se u toku rada s drugim ponuđenim problemima kao što su aneksioznost, depresivnost kod nekih registruje i zavisnost od interneta kao sekundarni problem.
„Uzroci pretjeranog korištenja interneta kod djece koji vode u moguću zavisnost najčešće su osamljenost i izolovanost od vršnjačke grupe, slabije porodične veze i snage porodične kohezije, vršnjački pritisak tj. potreba za pripadanjem kroz sličnost i trend korištenje interneta“, kaže naša sagovornica.
Pisholozi se slažu da kada je u pitanju “mjera” tj. određivanje vremena koje se provodi na internetu i biranje adekvatnog internetskog sadržaja najbolje je da roditelji sa djecom što više razgovaraju na temu i pokušaju odrediti da to vrijeme ne prelazi sat vremena dnevno.
„Veći problem predstavlja ograničiti i cenzurisati neadekvatni internetski sadržaj, ali je moguće djecu upoznati s opasnostima i neprimjerenim internetskim sadržajima“, naglašava Banićeva.
Iako Centar za zaštitu mentalnog zdravlja trenutno nema statističke podatke o porastu broja zavisnika od interneta, ističu da je u svakodnevnom radu sa pacijentima koji imaju druge psihopatološke probleme evidentno često korištenje interneta kao neadekvatnog načina prevazilaženja osamljenosti, otuđenosti, što govori u prilog porasta internetske zavisnosti.
Mondo.ba
