U Željeznicama su penzionisali ljude koji su imali beneficirani radni staž, a uz to nalijepili im i četiri godine ratnog, neplaćenog, i nasilno ih gurnuli da preživljavaju sa 200 maraka mjesečno!
Rekao je ovo u razgovoru za portal SrpskaCafe Boris Šukalo, potpredsjednik Samostalnog sindikata saobraćajno – transportne djelatnosti u Željeznicama RS i jedan od predvodnika prošlogodišnjih štrajkova željezničara te naglasio da je dodatni problem što su pomenuti radnici otišli u penziju sa 57 godina i četiri mjeseca.
– A svi koji su radili, a radili su mnogi, u inostranstvu i zemljama regiona, prije rata, ne mogu da ostvare penziju do 65. godine iz tih zemalja. To znači da će čitavih osam godina ti ljudi imati penziju daleko ispod 300 maraka! Jer su im i beneficija i ratni staž ušli u 40 godina, a od čega nemaju ni marke – ističe za naš portal Šukalo te dodaje da u ŽRS-u djeluje osam sindikata, koji se ne mogu složiti, jer njegov predstavlja 920 radnika i ukazuje na neradnike iz administracije, zbog čega je i prirodno da nema njihovu podršku.
Predsjednik BORS-a Milomir Savčić je nedavno izjavio za medije kako su Željeznice najviše diskriminisane zakonom o penzionisanju.
– Jeste. I rekao je da su nam dezerteri ostali u kancelarijama, u administraciji u kojoj će biti do 65. godine. Najviše me boli jer će nam borci izvući deblji kraj. Zbog toga bih zaista volio da sjednem sa Savčićem, mimo sindikata i sindikalnog djelovanja, da porazgovaram o tome, jer su te stvari trenutno najveći problem na Željeznicama. Ljudi koji su ugrađivali dio tijela u Republiku Srpsku, koji su četiri godine proveli u rovovima, sada se nasilno penzionišu na minimalne penzije a oni koji su se krili u ratu, koji su imali kojekakve „radne obaveze“, koji su poslije rata pokupovali diplome i sada rade po administracijama, ostaće i sjediće i narednih šest ili sedam godina, dok ne napune 65 godina i primati plate dva ili tri puta veće od radničkih. To je poražavajuće za svakog borca. Umjesto da se ponose što su stvorili Republiku, oni trebaju nasilno u penziju, u kojoj će primati ispod 300 maraka. I trebaju gledati kako ih ismijavaju dezerteri.
Koliko je ljudi na taj način penzionisano?
– U decembru je na takav način penzionisano oko 250 radnika, a očekuje se još 200 u aprilu i maju. Traže dobrovoljce da se prijave za najminimalniju otpremninu u regionu koja neće preći tri ili četiri hiljade maraka. Pa to je poražavajuće! Tako će opet degradirati radnike. Oni penzionišu izvršno osoblje, ljude koji su od vitalnog značaja za opstanak preduzeća! Penzionisali su otpravnike, skretničare, manevriste, mašinovođe, limare, farbare, stolare itd. Niko iz administracije ne ide u penziju, nisu imali beneficiran radni staž, jer su boravili u toplim kancelarijama, za razliku od ljudi koji su i zimi i ljeti kisnuli, smrzavali se i kuvali na tim prugama i halama. Zbog toga, zbog beneficiranog staža i rata, sada im je u penziji ugrožena egzistencija zbog sramno malih primanja koje će imati. Poslije aprila, ako se nastavi ovim tempom penzionisanje ljudi koji privređuju, na preduzeće se može staviti katanac. Spominju da su nosioci razvoja radionice a one imaju svega 11 odsto iskorištenosti. Postavlja se pitanje zašto radionice nemaju ostvaren plan? Jer ako je problem u radniku, on bi bio suspendovan. Da li je iko bio kažnjen od tih radnika, ako odbija posao i ako je do radnika. Zašto se radione godinama urušavaju? Ubijeđen sam da će ove godine svjesno uništiti Prijedor i Banjaluku, zbog atraktivnih lokacija.
Koliki su danas dugovi preduzeća prema radnicima?
– Opet nam kasne tri topla obroka, nekoliko prevoza. Regres nam je spušten sa 20 na osam maraka, topli obrok je spušten sa 186 na 136 maraka, minuli radni staž sa 0,5 odsto na 0,4. Ponovo dolazimo u dubiozu, a zbog čega, zbog administracije, aparata koji odvlači najveći dio plata, a ne privređuje ništa ovom preduzeću. U septembru ministar saobraćaja Neđo Trninić govori da su radnicima ŽRS-a dužni po 50 ili 100 maraka! Svi se toga sjećate, svi mediji su objavili tu glupost. Tri dana su mediji spinovali i slali lažnu sliku. Ko bi normalan deset dana štrajkovao glađu zbog 50 maraka?!
Optuženi ste i da je štrajk politički motivisan.
– Govorili su da smo politički motivisani, da iza nas stoje, u našem narodu izuzetno popularni, Soroši i obojene revolucije, da je naš štrajk dio nekog makedonskog scenarija itd. Govorili su da nemamo razloga za štrajkove. I sada, isti taj ministar sramno kaže da je dug prema radnicima 83,5 miliona maraka. A stvarni dug je prikazan tek kada ih je Svjetska banka pritisla, a ja sam te cifre govorio godinama, zbog njih sam bio i u protestima. Što nam nije uplaćivano zdravstveno i penziono osuguranje? Zašto nije uplaćivan porez na plate? Zašto radnicima nisu isplaćivani materijalni troškovi? Da ne govorim o nagomilanim kamatama. O čemu pričamo? I imaju obraza da govore kako smo politički motivisani jer smo štrajkom skrenuli na katastrofalno stanje u preduzeću, do kojeg nam je očito više stalo nego njima.
Dugove planiraju vratiti zaduživanjem.
– I sada uzimaju kredit od 100 miliona maraka, koji je i u Skupštini izglasan. Pa tako bi svako mogao voditi firmu. Jedino ispravno i realno kada neko načini takva dugovanja je 100 godina zatvora za sve koji su doprinijeli ovakvoj situaciji a ne 100 miliona kredita, koji će vraćati buduća pokoljenja naredne 32 godine! Pa taj kredit je njima nagrada. I na sve to rukovodeća struktura ostaje nepromijenjena, sve sa direktorom, nadzornim odborom i drugim koji su preduzeće i doveli do ovoga. Nakon svega, nažalost, moram konstatovati i da je premijerka Željka Cvijanović ispala potpuno licemjerna. Još uvijek mi u ušima odzvanja njena priča da će biti smijenjeni svi koji u državnim firmama budu poslovali sa gubicima. I to ne samo smijenjeni već i da će odgovarati za sve te gubitke. Tako je govorila! Šta se kod nas dešava? Dali su poruku svim direktorima da ne treba da brinu. Pet godina otimati od radnika, neuplaćivati doprinose, praviti gubitke i ostati u fotelji uz bonus od 100 miliona maraka koje će vraćati drugi. Strašno! Jasno je ko stoji iza njih i ko ih štiti, ali ne razumijem premijerku zašto ne pokušava ama baš ništa.
Kada će krenuti isplate?
– Operativnost kredita je maj-jun. Ali imam osjećaj da će se isplate vući sve do izbora, jer će procijeniti da bi isplata dugovanja koja je po radniku od šest do 11 hiljada maraka, moglo zavarati radnike da im daju podršku na izborima. Nema drugog razloga da se taj kredit već sada ne isplaćuje. Najbolnije od tog kredita je pet miliona maraka za neke konsultantske usluge, za fantomske firme. Plaćaće se i psiholozi, da nam bude lakše otići iz preduzeća, u penziju ili kroz otkaz. Ubijeđen sam da rade na uništavanju preduzeća, a sve mogu i dokumentovati.
Institucije ne postoje
Šukalo navodi da je u čitavoj priči oko štrajka glađu sa “sigurnošću shvatio da u Republici Srpskoj institucije ne postoje”.
– Kada smo bili u štrajku obišli smo i ministarstva rada i saobraćaja, i Narodnu skupštinu, nema gdje nismo bili i opet smo došli na to da je institucija predsjednika Republike sve. Stekli smo utisak da kada bi vodovodna cijev pukla na željezničkoj stanici da bi se čekalo osam dana dok ne dođe pitanje do predsjednika. Do tada se ne bi moglo riješiti. Ovdje institucije ne funkcionišu, niko ne štiti radnike. Ogorčen sam na Savez i Konfederaciju sindikata. U deset dana štrajka predsjednica Saveza Ranka Mišić nam preko posrednika šalje tri kesice vitamina i pet flaša vode. To jednostavno govori o kakvom sindikatu pričamo i šta on radi.
SrpskaCafe.com
