Na području grada nema nijednog psa vodiča koji bi olakšao kretanje slijepim i slabovidim licima, a ne postoji ni specijalizovana ustanova koja bi ih obučavala za ove potrebe.
Potvrdili su to u Gradskoj organizaciji slijepih. Navode da potrebe za obučenim psima ima, ali da postoji niz problema koji sprečavaju ostvarenje ove ideje.
– Najveći problem je neinformisanost cjelokupnog društva o pravima slijepih koji mogu da imaju ove pse i nesmetano se s njima kreću po institucijama, javnom prevozu, najobičnijim trgovinama i kafićima. Ni sama slijepa lica nisu dovoljno obaviještena o svojim pravima. Treća stvar je da su slijepa lica obično slabog imovinskog stanja, pa su im nabavka psa i njegovo držanje skupi – rekao je sekretar Gradske organizacije slijepih Radomir Radanović.
Ističe da je bilo inicijativa i razgovora o ovoj potrebi.
– Imali smo sastanak sa ljudima iz Centra za socijalni rad koji daje usluge personalne asistencije za slijepa i slabovida lica, da se nabavi jedan pas vodič, ali nije bilo zainteresovanih članova našeg udruženja – kazao je Radanović.
Prije pet godina Udruženje za zaštitu životinja “Noa” pokrenulo je niz akcija za nabavku četvoronožnog vodiča za slijepu djevojku Klaru Vujnić, ali nisu uspjeli u toj namjeri.
– Nabavka psa je stopirana jer Klara nije ispunjavala uslove Centra za obuku pasa Hrvatske. Jedan od njih je to što ona nije najbolje koristila bijeli štap. Takođe, osoba koja bi ih koristila morala bi provesti šest mjeseci u tom centru da bi se što bolje upoznala sa psom. Nabavka psa vodiča je komplikovana procedura, i za samu obuku potrebno je imati edukovan kadar – rekla je sekretar u udruženju “Noa” Bogdana Mijić.
Sertifikovani trener pasa Suzana Spasojević, koja vodi školu “Odgoj i obuka pasa”, kaže da je najveći problem u vezi sa psima vodičima pravna nesigurnost.
– Tačno je da nemamo školovanih terapijskih pasa. Da bi se to promijenilo, moramo riješiti pravnu zaštitu životinja, dugotrajno školovanje, pravno i tehnički, i utvrditi definicije šta tačno pas treba da radi, kao i kriterijume forster porodica. Tu je i finansijski dio, jer takvi psi koštaju od 5.000 do 10.000 evra – objasnila je Spasojevićeva.
Ističe da su dresura i trening dugotrajan proces.
– Psi se treniraju kao radni psi, jer imaju ozbiljan zadatak. Trening počinje sa dva mjeseca starosti psa, kada se povjerava porodici pod kontrolom odgovornih trenera. Kada navrši godinu, polaže prve testove kojima se provjerava temperament u raznim situacijama. Obuka u prosjeku traje 18 mjeseci – istakla je Spasojevićeva.
Zakon
U Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja stoji, između ostalog, da psi vodiči slijepih ili invalidnih lica, koji su registrovani za pomoć, zajedno sa imaocem imaju pravo pristupa javnim mjestima i sredstvima javnog prevoza. Psi vodiči slijepih ili invalidnih lica, ukoliko nisu na povocu, moraju koristiti korpu za njušku u sredstvima javnog prevoza.
Glas Srpske
