Guo Kuan – Zemlja Oslobođenih Od Brige

Autori

Malo se samo pitam ko snosi troškove ovog dela partijskog puta i partijskog sporazuma o saradnji. Ili nam je SNSD i zvanično postala republička partija od opšteg interesa?! A možda je Mile išao po kredite, a Dodik po sporazum, pa Dodik da pogura Mileta ili sporazum da partijski pogura kredit?

Neće Hrvatska, kako reče premijer Plenković, ostaviti Hrvate u BiH “na cjedilu”. Isto to kažu i iz Srbije glede i unatoč Srba u BiH, a Turska svojata Bošnjake. Elem, svak svoga miče sa tog cedila, a mi isceđeni k’o kafanski limun. Tim isceđenim limunom se onda obrišu ruke, a i koža mu se izrenda za staviti u nešto zbog mirisa.

Pitam se, onako zabrinuto, kako će hapšenje u Orašju uticati na prijateljstvo Dodika i Čovića, jer optuženi su Hrvati za zločine nad Srbima. Nije čudo što je Plenković odmah rekao da bi se moglo razgovarati sa Vučićem, kao poveznicom, što miriše na neki novi Dayton ili šta već.

Ne bih se upuštala u ocenu krivice uhapšenih, samo bih podsetila da je Posavinu i Bog zaboravio od rata i da se, onda, očito ne smatraju autentičnim Hrvatima.

I u krojenju trećeg entiteta povike su bile sa srpske vladajuće strane da može, ali ne na teritoriji Republike Srpske. Nisu dali nikada odgovor kako i da li posavski Hrvati treba da vežbaju skok s motkom do trećeg entiteta jednako kao i Srbi u slučaju nekog otcepljenja ili Bošnjaci iz Srebrenice ako se zaista odvoji kao distrikt.

Možda i jeste rešenje da nas Kinezi osvoje. Svi zadovoljni postignutim dogovorima: i Vučić i Dodik i Zvizdić. Ako bi i Hrvati pozdravili sve to, kineski nam je jezik budućnosti. I mirna kineska Bosna, a i Hercegovina. Uzgred, za potrebe slikanja do izbora, može se unajmiti bilo koji preostali Kinez u BiH da nešto potpiše pred kamerama. Mi ionako ne vidimo razliku, a niti će taj potpis bilo šta promeniti. U kontinuitetu.

Red je da se podelimo na kineske Srbe, kineske Bošnjake i kineske Hrvate, pa da i imena uskladimo. Recimo, po kineskom alfabetu, Rinki-taku (Mile) Van, Teshika-jikato (Dragan) Čang, Tuka-mekishi (Bakir) Kang ili Rudo-Mikimi (Vučić) Šen. Za neupućene, ovo Van znači kralj, a moglo bi imati i drugu simboliku, dok Chang znači povećanje, Kang blagostanje, a Šen pobednik.

Kad je mogla prošle godine britanska turistička agencija Visit Britain da odabere 101 turističko mesto, događaje ili kulinarske specijalitete koji su zaštitni znak Velike Britanije i pozove putem društvenih mreža Weibo i WeChat kineske građane da za njih izaberu kineska imena ne bi li ih učinila još privlačnijim za kineske turiste, što ne bismo i mi odmah krenuli u akciju preimenovanja?!

Tako je velško mesto Llanfairpwllgwyngyll, drugo po dužini imena u svetu, dobilo ime Djan Feu Cun, odnosno “selo zdravih pluća”, jer je njegovo ime nemoguće izgovoriti u jednom dahu. Mi da vidimo nešto kao “selo bolesnih pluća” jer najviše gledamo u termoelektrane i daha inače nemamo. Odmah da se Gacko preimenuje u Jika-mimemo, a Banovići u Tuka-toke-ruki-miki. Doboj odmah postaje Temo-tumozu. Dobro došli u Tumo-aritoka ki Rikushi-zkuji-moruki-toka. Iliti kinesku Bosnu i Hercegovinu. Može i Guo Kuan, Zemlja Oslobođenih Od Brige.

Glede jezika, super bi nam bilo, jer u kineskom nema padeža, rodova, množina i jednina. Glagolska vremena ima, ali samo tri: prošlost, sadašnjost i budućnost. Ionako nam u proseku elita niti zna padeže, niti im se jednina i množina baš razlikuje (umesto vaše, kažu moje, na primer), a još je bolje što se prošlo i buduće vreme tvori slično: prošlost se označava umetanjem yao (jao nama s prošlošću!) pre glagola, a budućnost jednako, samo što se stavlja dodatak le na kraju, lele nama doveka što nam je budućnost u prošlosti!

Putevi, bolnice, termoelektrane… Sve će to Kinezi da prave, daju pare i još da pitaju šta još treba. Pod budnim okom sporazuma između Saveza nezavisnih socijaldemokrata i Komunističke partije Kine. Može kod Rinki-taku Vana sve: i ultradesničarska austrijska partija i komunistička kineska. Konstanta je Hrvatska demokratska zajednica, što ni hapšenja u Orašju ne mogu da poremete. U srpskom selu se uvek govorilo da za dobru svinju nema loše pomije. Ne bilo doslovno primenjeno, daleko bilo.

Malo se samo pitam ko snosi troškove ovog dela partijskog puta i partijskog sporazuma o saradnji. Ili nam je SNSD i zvanično postala republička partija od opšteg interesa?! A možda je Mile išao po kredite, a Dodik po sporazum, pa Dodik da pogura Mileta ili sporazum da partijski pogura kredit?

Za svaki slučaj, ja izvadih i crvenu maramu, a poručujem i plavu od Freiheitliche Partei Österreichs. Nikad ne znaš kad je Meile, po austrijski, a kad Rinki-taku, po kineski, na evropskom putu. Neka se spremi i Radnička partija Severne Koreje. Uostalom, nije li nećak Kim Jong-una školovan u Mostaru? Poguraće.

DANI, 11.11.2016.

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *