Posljednje slovo o Demokratskoj stranci Srbije

Autori

Sukob u stranci je počeo da se razbuktava onog momenta kada je novi predsednik DSS, Sanda Rašković Ivić iskočila iz planiranih okvira interesne grupacije.

Da se sutra održavaju izbori u Srbiji, parola DSS-a bi mogla da bude: „Ko ne sme da vas pogleda u oči?“ a za naslovnu plakata moglo bi se odabrati par preostalih funkcionera. Iako je „slučaj“ DSS-a potpuno razobličen u javnosti, ostalo je nešto interesantnih detalja, sa kojima je javnost upoznata kroz saopštenja pojedinih opštinski odbora i pojedinaca, ali su najnoviji događaji u toj stranci potvrdili ranije iznete činjenice zbog kojih je DSS masovno napustilo članstvo, ugledni funkcioneri i osnivači. Hapšenje „visokog“ funkcionera DSS je pokazatelj potpunog posrnuća ove organizacije, ali i tvrdnji koje su određeni (sada već bivši) funkcioneri ranije iznosili. Iako je i u vreme dok je Vojislav Koštunica bio predsednik stranke, bilo oportunista u njenim redovima koji nisu proslavili ime DSS, ipak oni nisu bili u većini i stranka nije bila talac njihovih (ličnih) interesa. Neki od njih su otišli iz stranke i pronašli nove „žrtve“ menjajući potpuno politiku koju zastupaju poput Šormaza ili mnogobrojnih drugih kandidata sa liste SNS, koju su se do juče kleli u Kosovo i pričali sve najgore o EU, a onda preko noći počeli da hvale Briselske sporazume i bezalternativni put u EU.

Deca stranke

Stranka je nekada okupljala vrlo ugledne ljude i ozbiljnu intelektualnu elitu, a nakon gubitka vlasti odnosno parlamentarnog statusa i povlačenja predsednika Koštunice interesna grupacija na čelu sa jednim bivšim ministrom i jednim bivšim ambasadorom kao glavnim rukovodiocima iz senke, je dočekala svojih pet minuta. Do visokih pozicija u stranci tada dolaze ljudi kojima je jedini ostvareni uspeh staž u stranci i koji se na njega obavezno pozivaju kao njihovo neprikosnoveno pravo da ostvare sve što su zamislili. „Deca stranke“ nisu smela da budu kritikovana, niti da im se postavljaju pitanja o njihovim kvalifikacijama, stečenim znanjima, političkim rezultatima, ličnim uspesima koja nisu vezana za stranku, obrazovanju, ugledu, autoritetu i sl. Njihov glavni cilj od odlaska Koštunice iz stranke, bio je da pronađu odgovarajuću osobu za funkciju istaknutog lica, a da oni iz senke i dalje upravljaju organizacijom, pozivajuću se na lik i delo bivšeg predsednika i ostvarujući lične interese na račun i ime DSS. Sukob u stranci je počeo da se razbuktava onog momenta kada je novi predsednik DSS, Sanda Rašković Ivić iskočila iz planiranih okvira interesne grupacije. Do rascepa u DSS nije došlo zbog navodnog neslaganja oko zajedničkog kandidata opozicije za predstojeće predsedničke izbore, jer se o tome nije ni govorilo na Predsedništvu stranke. Tokom prethodne kampanje za parlamentarne izbore, desile su se neke izuzetno neprijatne stvari, oko kojih je krenula rasprava odmah nakon završetka izbora. Povratak DSS u Parlament je ostao u senci novonastalih unutarstranačkih sukoba.

Prevarom do radnih mesta i funkcija

Nedavno pušteni iz pritvora Uroš Janković, u vreme izborne kampanje vršio je funkciju vd predsednika gradskog odbora DSS Beograda, i sa te pozicije kontrolisao je rad opštinskih odbora stranke u Beogradu. Kada se saznalo da je u opštini Vračar proglašena falsifikovana izborna lista DSS, na kojoj nosilac liste nije bio Dragan Vesić dugogodišnji član stranke koga naprednjaci nisu uspeli da kupe, već izvesni Ilija Stojimirović koji je nepoznat kompletnom ogranku DSS Vračar, većina članova Predsedništva DSS je sasvim mirno primila tu vest. Ispostavilo se da je izbornu listu falsifikovao baš Uroš Janković sa nekoliko saradnika, i da su oni izvukli originalnu listu koju je usvojio opštinski odbor DSS Vračar i koja je jedino mogla biti predata na usvajanje, i u kutiju sa ostalim izbornim materijalom ubacili svoju listu kandidata. Takođe se ispostavilo da je neznanac Ilija Stojmirović, koji je kasnije zahvaljujući prevari dobio mandat DSS-a na Vračaru i učestvovao u nelegalnom preuzimanju vlasti na toj opštini, član Srpske napredne stranke (Da li je Ilija Stojimirović još jedan Vučićev kadar u DSS?). Da prevara bude još veća, Uroš Janković je zajedno sa oštećenim Draganom Vesićem otišao da preda falsifikovanu izbornu listu kandidata, s tim što g. Vesić nije tada znao da je lista zamenjena (Vračarski DSS sačinio listu, ali je Izbornoj komisiji predata falsifikovana) Paralelno sa tim, na opštini Voždovac formirana je lista kandidata na kojoj su prva mesta dobili krajnje iskompromitovani funkcioneri DSS, koji su samo formalno bili članovi DSS, a zapravo otvoreno radili za SNS. Ovakva lista unapred je bila dogovorena sa predsednikom opštine Voždovac, funkcionerom SNS-a. Nakon izbora, na osnovu tri osvojena mandata, napredni funkcioneri DSS formiraju odbornički klub DSS, a zatim odbacuju ime DSS i menjaju stranački klub u klub grupe građana pod imenom „Za naš Voždovac“, čime varaju kako glasače tako i koalicione partnere a najpre DSS. Naravno, nakon toga ulaze u vlast na opštini Voždovac sa Srpskom naprednom strankom (DSS na Voždovcu prevario glasače). Na prvom sledećem sastanku Predsedništva, nas nekoliko funkcionera koji nismo mogli ni u kom slučaju da dopustimo prelazak preko falsifikovanja, prevare i zataškivanja krivičnog dela, insistirali smo da se Marko Sarić glavni i odgovorni za prevaru na Voždovcu, isključi iz stranke, kao i ostali prebegli odbornici i da se stranka ogradi i javno osudi njihove postupke. Takođe tražili smo odgovornost Uroša Jankovića kao vd predsednika gradskog odbora, koji je podržao plan Marka Sarića za Voždovac, ali i realizovao falsifikovanje izborne liste na Vračaru. Aleksandar Popović je stao u odbranu počinioca falsifikovanja i prevare, i pozvao se na njihov stranački staž. Insistirao je da ne smemo da isključujemo „naše“ ljude, već da sa njima moramo da razgovaramo. Aleksandar Popović, glavni ideolog i kreator koalicija sa SNS, dobio je ponudu da postane ministar u Vučićevoj Vladi, čime se pohvalio na Predsedništvu stranke. U tom smislu, postalo je jasno zbog čega SNS nekim funkcionerima DSS koji otvoreno kritikuju pogrešnu politiku SNS-a, baca bombe na kuću dok drugima nudi ministarska mesta, o čemuje govorio kosovski odbor DSS. Sukob se dalje zaoštravao, a u međuvremenu je Miloš Jovanović doneo odluku da se vrati u stranački život. Za interesnu grupaciju koja je u DSS predstavljala većinu u najvišim organima stranke, Miloš Jovanović je bio kandidat za novu istaknutu ličnost, neko ko treba da reši njihove probleme i preuzme veliki teret odgovornosti i iza čijeg imena treba da se sakriju.

Unapred prihvaćena pravila igre

Na prvom sastanku Predsedništva, kada je Miloš Jovanović došao da saopšti svoju odluku o povratku u stranku, zamolila sam ga da se odredi prema slučajevima Vračar i Voždovac, odnosno falsifikovanju i prevari koju su pojedinci načinili pod okriljem DSS-a. On je odgovorio filozofski, kako su jedno procedure a drugo politički interesi, a kasnije mi je jedan drugi uvaženi član DSS rekao da sam s moralne tačke gledišta na ispravnim pozicijma, ali sam politički naivna. Iako sam otvoreno na tom sastanku rekla da njegovi predlagači, koji su ga molili da se vrati i „spase“ parlamentarnu stranku očekuju da on ispravlja njihove greške koje uopšte nisu male i da se bojim da će se time žestoko iskompromitovati, na osnovu Miloševog odgovora, shvatila sam da je on prihvatio novu ulogu sa svim okolnostima i činjenicama sa kojima je bio upoznat, iz samo njemu poznatih razloga. Pošto je postalo očigledno da većina stranačkih funkcionera, uključujući i Miloša Jovanovića, pokušava da zataška činjenice i daje podršku na silu i prevaru napravljenim koalicijma sa SNS-om, došli smo do nepomirljivih pozicija. Kada je SNS praktično preuzela kontrolu nad DSS-om, počela je hajka na sve one koji su se protivili saradnji sa SNS-om, a posebno na one koji su se zalagali za legalizam, poštovanje Statuta stranke i zakona RS. Tako se stranka koja se nakada borila za legalizam, pretvorila u stranku koja se bori za falsifikatore, prevarante i počinioce krivičnih dela, i koja se obračunava sa onima koji se protive tome. Citiraću jednog kolegu iz stranke koji je rekao: „Od stranke koja se bori za zemlju, DSS je postala stranka koja se bori za zemljišta“ (komentar se odnosio na nastali skandal sa Urošem Jankovićem koji se tereti za prevaru vrhunskog sportiste za zemljište). Nije bila u pitanju borba samo za zemljišta, već pre svega za novac, radna mesta, upravne odbore i privilegije. Drugi kolega je izgovorio još genijalniju rečenicu „Za DSS je sada Vračar srce Srbije“. Stranka je nelegalno izbrisala mene iz članstva, a zatim i predsednicu DSS Sandu Rašković Ivić, koja je vratila stranku u Parlament. Pararelno sa izbacivanjem funkcionera stranke, krenule su i ostavke. Izašli su čitavi ogranci stranke u nekim gradovima, ceo kosovski pokrajinski odbor i gotovo svi ljudi koji imaju ugled i lični integritet. Nakon potpunog sloma stranke, kao potvrda naših tvrdnji, došlo je hapšenje Uroša Jankovića, pod sumnjom da je prevario Vladimira Stojkovića, uspešnog srpskog sportistu.

Loši teoretičari zavere

DSS je platila kauciju u visini od pedeset hiljada evra, kako bi njihov istaknuti funkcioner mogao da se brani sa slobode. Činjenica da je stranka platila kauciju, kao i da je organizovala konferenciju za štampu kako bi predstavila „nevinost“ Uroša Jankovića, govori o dubljoj povezanosti članova stranke koji štite jedni druge. Pored toga, stranka je u javnost iznela teorije zavere, koje prevazilaze svaku logiku, tvrdeći kako hapšenje Uroša Jankovića ima veze „sa turbulencijama u stranci i političkim neslaganjima“, međutim poznavajući interesnu grupaciju iz DSS, ne bih bila iznenađena ukoliko izjave kako je Sanda Rašković Ivić lično zvala Tužilaštvo uz zahtev da uhapse Jankovića jer joj je potrebna „politička žrtva“ (Intervju Miloša Jovanovića). Jedino nisu objasnili kakve veze sa strankom i politikom ima uspešni sportista Stojković, i zbog čega bi on bilo koga lažno teretio a da nije zaista prevaren? Možda će izneti teoriju da se Stojković takođe zalaže za zajedničkog kandidata opozicije? Na konferenciji za štampu DSS se moglo čuti da se Uroš Janković ponovo brani dužinom staža u stranci, kao da je to garant i pretpostavka njegove moralne nepogrešivosti, i kao da nepogrešivost garantuje samo ime DSS odnosno ime njenog bivšeg predsednika na koga najviše vole da se pozivaju. Protiv istog Uroša Jankovića, predata je i krivična prijava za falsifikovanje i prevaru Prvom osnovnom javnom tužilaštvu povodom slučaja Vračar, koju smo potpisali Dragan Vesić, Marko Jakšić i ja. Obezvređivanje patriotizma je odavno omiljeno zanimanje mnogih u Srbiji. Neki to rade otvoreno kritikujući patriotizam kao najgori poriv i smrtni greh, dok drugi mnogo uspešnije to rade predstavljajući se kao patriote i pretvarajući se da su patriote. Nije sporno da u svakoj stranci ima ljudi koji su se učlanili kako bi ostvarili ličnu korist, međutim problem je kada lična korist postane politika stranke.Na kraju, zadnje reči koje sam izgovorila na Glavnom Odboru DSS pre nego što sam isključena, bile su vrlo jasne „Jesam član partije, ali nisam član mafije“. Zbog toga se ovim putem javno zahvaljujem stranci što me je izbrisala iz organizovane grupe kojoj ne pripadam. Legendarni Bora Đorđević, takođe bivši član DSS, ima odličnu pesmu na tu temu.

*autorka je bivši član Predsjedništva DSS

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *