Ne tražite izdajnike među skvrčenim nosatim patuljcima sa vrdajućim očima koji trube o superiornosti naših protivnika i o uzaludnosti svake borbe. To nisu izdajnici. To su agenti uticaja
Kada te vrbuju neprijatelji tvoje zemlje – nikada ti neće reći da žele da je ti izdaš.
Nikada. Ni-ka-da!
Uvek ćeš od njih čuti da traže pravog patriotu koji će imati toliko smelosti da započne borbu protiv režima koji tvoju zemlju vodi u ćorsokak.
Zato je izdajnike i ne tražim među skvrčenim nosatim patuljcima sa vrdajućim očima koji trube o superiornosti naših protivnika i o uzaludnosti svake borbe.
To nisu izdajnici. To su agenti uticaja.
Zato tražim vatrene patriote. Nepomirljive. Veličanstvene i blagorodne. Takvi ne šušljeću. Takvi riču. Oni saopštavaju. Oni su izvanredni. Oni nisu zaljubljeni u same sebe. Oni se naprosto ljudima dopadaju.
Dakle: tražim beskompromisne. One koji Otadžbini žele sve najbolje.
Takvi svako vaše mirenje sa nedostacima Otadžbine žigošu kao kompradorstvo, popuštanje i servilnost.
Njihov patriotizam se izražava u mržnji i preziru prema objektu patriotizma.
Takvi su dužni da budu principijelni, slavoljubivi i zanositi. Oni se sve vreme moraju pokazivati pred celom javnošću. Oni se moraju stalno uzdizati nad svima i biti koketni.
Momenat za vrbovanje dolazi u onda kada Otadžbina ne ispuni neki njihov naročito važan kapric ili strasnu želju.
U takvom trenutku njima ostaje samo da zamisle da su svi oko njih izdali Otadžbinu. Sa malo pameti, iz podlosti ili zbog slabosti, ali – svi.
Momenat u kojem se potencijalni izdajnik-patriota pretvara u realnog izdajnika – može se prepoznati po njegovoj retorici.
Otadžbina je od tog momenta osuđena na propast. Zato što se ono što je osuđeno na propast ne može izdati, a samim tim ni on nije izdajnik. Otadžbina će neizbežno propasti, pa je zato ono što on čini – spasavanje makar časti Otadžbine.
Zato takav stalno traži dokaze osuđenosti na propast i nikada mu ih nije dosta, njegovu unutrašnjost žeže i ranjena oholost.
Razlika između željenog i dobijenog – između zamišljenog sebe i sebe stvarnog – svodi s pameti.
On mrzi sve koji rade za Otadžbinu. Takvi su za njega živa opomena.
On neverovatno zavidi. Čak i ako je bogatiji od vas. Na mestu vaše kućice u selu videće dvorac ciganskog barona.
I kod vas će uvek tražiti novčanik sa 30 srebrnjaka.
Zato je on neverovatno usamljen. Potrebno mu je društvo.
On zavidi svakoj sreći: i na deci, i na onima koji se vole, čak i na vašim domaćim životinjama.
On od svega toga nije u stanju da u svemu tome ima zadovoljstvo. Njegov izvor je otrovan.
Svaki put kada plaća flašu skupog alkohola – priseti se kako je taj novac zaradio. U suštini: kupuje da bi zaboravio.
Neverovatno mu je važna sopstvena odvažnost. Neverovatno je osetljiv na pitanja časti. Iza toga, kao iza maske, krije i od sebe i od drugih ljudi istinu koju nikome ne sme otkriti.
Ovo nisu obeležja samo onih koji su izdali Otadžbinu i patriotizam. Ovo važi i za odnose među ljudima: za biznis, porodicu, prijateljstvo.
Samo se osvrnite oko sebe.
fsksrb.ru