Otadžbinu najčešće izdaju vatrene patriote!

Autori

Ne tražite izdajnike među skvrčenim nosatim patuljcima sa vrdajućim očima koji trube o superiornosti naših protivnika i o uzaludnosti svake borbe. To nisu izdajnici. To su agenti uticaja

Kada te vrbuju neprijatelji tvoje zemlje – nikada ti neće reći da žele da je ti izdaš.

Nikada. Ni-ka-da!

Uvek ćeš od njih čuti da traže pravog patriotu koji će imati toliko smelosti da započne borbu protiv režima koji tvoju zemlju vodi u ćorsokak.

Zato je izdajnike i ne tražim među skvrčenim nosatim patuljcima sa vrdajućim očima koji trube o superiornosti naših protivnika i o uzaludnosti svake borbe.

To nisu izdajnici. To su agenti uticaja.

Zato tražim vatrene patriote. Nepomirljive. Veličanstvene i blagorodne. Takvi ne šušljeću. Takvi riču. Oni saopštavaju. Oni su izvanredni. Oni nisu zaljubljeni u same sebe. Oni se naprosto ljudima dopadaju.

Dakle: tražim beskompromisne. One koji Otadžbini žele sve najbolje.

Takvi svako vaše mirenje sa nedostacima Otadžbine žigošu kao kompradorstvo, popuštanje i servilnost.

Njihov patriotizam se izražava u mržnji i preziru prema objektu patriotizma.

Takvi su dužni da budu principijelni, slavoljubivi i zanositi. Oni se sve vreme moraju pokazivati pred celom javnošću. Oni se moraju stalno uzdizati nad svima i biti koketni.

Momenat za vrbovanje dolazi u onda kada Otadžbina ne ispuni neki njihov naročito važan kapric ili strasnu želju.

U takvom trenutku njima ostaje samo da zamisle da su svi oko njih izdali Otadžbinu. Sa malo pameti, iz podlosti ili zbog slabosti, ali – svi.

Momenat u kojem se potencijalni izdajnik-patriota pretvara u realnog izdajnika – može se prepoznati po njegovoj retorici.

Otadžbina je od tog momenta osuđena na propast. Zato što se ono što je osuđeno na propast ne može izdati, a samim tim ni on nije izdajnik. Otadžbina će neizbežno propasti, pa je zato ono što on čini – spasavanje makar časti Otadžbine.

Zato takav stalno traži dokaze osuđenosti na propast i nikada mu ih nije dosta, njegovu unutrašnjost žeže i ranjena oholost.

Razlika između željenog i dobijenog – između zamišljenog sebe i sebe stvarnog – svodi s pameti.

On mrzi sve koji rade za Otadžbinu. Takvi su za njega živa opomena.

On neverovatno zavidi. Čak i ako je bogatiji od vas. Na mestu vaše kućice u selu videće dvorac ciganskog barona.

I kod vas će uvek tražiti novčanik sa 30 srebrnjaka.

Zato je on neverovatno usamljen. Potrebno mu je društvo.

On zavidi svakoj sreći: i na deci, i na onima koji se vole, čak i na vašim domaćim životinjama.

On od svega toga nije u stanju da u svemu tome ima zadovoljstvo. Njegov izvor je otrovan.

Svaki put kada plaća flašu skupog alkohola – priseti se kako je taj novac zaradio. U suštini: kupuje da bi zaboravio.

Neverovatno mu je važna sopstvena odvažnost. Neverovatno je osetljiv na pitanja časti. Iza toga, kao iza maske, krije i od sebe i od drugih ljudi istinu koju nikome ne sme otkriti.

Ovo nisu obeležja samo onih koji su izdali Otadžbinu i patriotizam. Ovo važi i za odnose među ljudima: za biznis, porodicu, prijateljstvo.

Samo se osvrnite oko sebe.

fsksrb.ru

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *