Hadžimanov: Muzičko smeće ostavlja posljedice po mentalno zdravlje

Kultura

Za razliku od muzičkih stilova, ne menjam lako životne stavove. Vaspitan sam tako da govorim istinu, i govoriću je svaki put kada imam priliku da nešto kažem, bez obzira da li se to nekome sviđa ili ne, kaže Vasil Hadžimanov.

Talentovani beogradski pijanista i lider “Vasil Hadžimanov benda” održao je u ponedeljak uveče fantastičan pijanistički solo koncert u Banskom dvoru uz burne reakcije publike, koja je muzičara ispratila sa bine aplauzima i ovacijama. Hadžimanov, koji je na početku koncerta priznao da posle dugo vremena ima malu tremu na bini, prošetao se kroz zanimljiv repertoar sastavljen kako od vlastih pesama, tako i pesama džez velikana poput Majlsa Dejvisa i Pet Metinija u vrlo zanimljivim aranžmanima prilagođenim izvođenju na klaviru.

Sudeći po reakciji publike i vas na bini, delovalo je da je vaš prvi pijanistički koncert u solo varijanti prošao dobro?

– Sviram od 16 godine profesionalno, i ne znam koliko sam do sada odsvirao koncerata u svim vrstama koncertnih prostora, ali ovo mi je prvi put da sam se pred publikom našao na bini sam sa klavirom, i moram priznati da sam imao malu tremu posle dugo vremena. Jednostavno, pratnja benda ili sviranje sa drugim muzičarem u duetu poput sviranja sa pijanistom Bojanom Zulfikarapašićem, daje neku vrstu sigurnosti na bini, dok vas solo varijanta ogoli do kraja pred publikom. Ipak, prve reakcije publike i aplauzi dali su mi sigurnost i potvrdu da sam na dobrom putu, tako da moram priznati da su prvi utisci odlični i da sam zadovoljan nastupom, odličnom salom Banskog dvora i više nego prijatnom reakcijom publike.

Izbor pesama za nastup donekle je iznenađenje, nije bilo previše numera koje su oslonjene na zvuk klavira, što bi mogli očekivati za prvi koncert toga tipa?

– Mnogo volim muzičare poput Kit Džereta koji svira solo koncerte na klaviru i imao sam dugo želju da odviram jedan takav koncert, ali kada sam dobio poziv od Mladana Matovića i Arsena Čarkića da nastupim solo, imao sam neku vrstu straha. U smislu: “čekaj moram da vežbam”, “moram da pronađem odgovarajući“, i slično, jer nisam hteo da sviram muziku, koja je eto tako lepa za uvo, a da nema neki koncept ili emociju, koja bi značila nešto više, prvo meni, a potom i publici. Ovo je bio prvi korak u tom konceptu i kako je koncert odmicao tako sam otkrivao loše, i dobre strane mog reportoara za ovaj nastup. Ipak, led je probijen, i stvarno mi mnogo znači da je publika regovala jako iskreno, jer tada shvatiš da si na dobrom putu.

Ne volite igrati na sigurno kada je muzika u pitanju?

– Definitivno. Nije mi zabavno, kada nema izazova, ako meni nije zabavno, neće biti ni publici, jer ako radite nešto bez strasti, mašte i želje, to se na bini ne može sakriti. Mora postojati jedna doza nelagodnosti od nepoznatog, jedna želja da se otkriije neki novi cilj. Igrati na sigurno ili ponavljati jednu istu priču mene ne ispunjava kao muzičara. Naravno, nisam blesav, da ulećem u rizik svaki put, kao sinoć, jako sam samokritičan tako da eksperimentišem po svaku cenu. Zadovoljan sam koncertom u Banskom dvoru, ali ponavljam, uvek mislim da može i bolje.

Koliko je smetnja za ovu vrstu muzike nedostatak šire publike, pošto se nažalost većina publike opredeljuje za jeftinu estradnu muziku kojom nas zasipaju sa svih strana?

– Nisam preterani optimista po tom pitanju, iako me rasprodata sala u Banjaluci, ponedeljkom uveče, danom koji je inače smrt za koncerte, i to kada sviram solo klavirski nastup, demanatuje na neki način. Nažalost, slabo se menja situacija po tom pitanju, kada se generalno gleda muzička scena kod nas i regionu. Postoji svet koji želi da sluša nešto novo, i koji traži novu vrstu muzike, ali im se nažalost za to retko pruža prilika kada su u pitanju masovni mediji poput televizije i radija. Jasno je da ova vrsta muzike nije komercijalna, i da ona ne može puniti stadione, ali ne treba da postoji i ova žalosna situacija, da se kvalitetna muzika ne može čuti ni slučajno na nacionalnim frekevncijama, već se publika masovno bombarduje od jutra do mraka muzičkim smećem, koje ostavlja ozbiljne posledice po mentalno zdravlje ljudi.

Zbog ove vrste kritika na račun sistema današnjih vrednosti, znali ste snositi i posledice, poput otkazivanja koncerta na Belefu, ali ne delujete kao neko ko se kaje zbog toga.

– Ne kajem se sigurno. Sve posledice koje sam pretrpeo zbog javnog iznošenja ličnih stavova su minorne. Za razliku od muzičkih stilova, ne menjam lako životne stavove. Vaspitan sam tako da govorim istinu, i govoriću je svaki put kada imam priliku da nešto kažem, bez obzira da li se to nekome sviđa ili ne. Ljudi su na ovom prostoru postal inertni, mladi pogotovo, što političari i čelnici, koji vode države u našem regionu, obilno koriste da ljudima prodaju gluposti, prevare i laži zarad svojih ličnih intresa. Ako moj lični stav inspiriše nekog da se trgne iz te letargije i promeni se, biću ponosan kao što sam ponosan, kada nekog u publici zaintresuje moja muzika.

Novi album na proleće

Poslednji album “Alive” prošao je uz odlične rekacije publike i kritike, kako na domaćem i stranom tržištu, kada možemo njegov nastavak.

Snimili smo novi album, pre jedno mesec dana, i trebao bih da bude pred publikom na proleće sledeće godine. Jako smo zadovoljni urađenim poslom, pošto nudimo nešto novo u odnosu na prethodni album „Alive”. Svirao nam je kao gost mladi saksofonista iz beograda Rastko Obradović, pevaće moja ćerka Marta Hadžimanov na jednoj pesmi, biće i drugih gostiju. Zanimljivo je da je album urađen kroz format žive svirke u studiju, kao neki omaž starom načinu snimanja albuma i to nas je baš inspirisalo u studiju.

blic.rs

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *