Martin Hajperc, koji je na Kosovu organizovao privredno i finansijsko odjeljenje Međunarodne civilne kancelarije, kaže da je Kosovo za Srbiju izgubljeno.
On je taj boravak pretočio u “politički triler sa elementima fikcije” pod naslovom “Kad na Balkanu odjekne pucanj, to nije slučajno”. On za “Politiku” kaže kako su na Kosovu avanturisti i ratni zločinci postali poželjni saveznici Zapada.
“Politika” navodi da je Hajperc bio je savjetnik u nemačkom Ministarstvu odbrane i Investicionoj banci u Luksemburgu, potom zamjenik šefa administracije ministra finansija Volfganga Šojblea i lični savetnik Žan-Kloda Junkera.
To što je, u knjizi “Makijato diplomatija”, sa podnaslovom “Kosovo – mrtvi ugao Evrope”, napisao da su takvi ljudi napravili od Kosova svoj plen, uz opise beskorisnih predstavnika razvojne pomoći i vojnika NATO-a koje ismijava albanska mafija, za njega ne znači da zastupa srpsku stranu.
“Kosovo je za Srbiju definitivno izgubljeno. Situaciju u Srbiji možemo uporediti sa situacijom u Njemačkoj 1960-ih i 1970-ih godina, kada je nama Nijemcima postalo jasno da smo izgubili istočne teritorije, odnosno Istočnu Njemačku. To je bio izuzetno dug i bolan proces, ali i izuzetno važan, kako bismo nakon toga, ostavljajući bol za sobom, mogli da idemo u budućnost”, kaže Hajperc.
On smatra je saradnja Njemačke i Rusije, odnosno “istočna politika”, rezultat savladavanja bola od gubitka istočnih teritorija.
“Vili Brant je tada rekao: ‘Nećemo odustati od onoga za šta znamo da je odavno izgubljeno’. Gubitak je realnost. Moramo da postanemo svjesni tog gubitka”, rekao je Hajperc.
Kako navodi “Politika”, on je u knjizi opisivao svoj susret u jednom baru sa Ramušem Haradinajem, koga su Amerikanci posle ranjavanja smjestili u bazu Bondstil, jer im je bio potreban da bi kontrolisao Hašima Tačija.
Hajperc, kako se dodaje, nije štedio pridjeve da istakne duboki prezir prema dvojici vođa OVK, presvučenih u evropske političare. “Oni su bili naši saveznici kada smo se borili protiv Miloševića. Srbija je bila protivnik, a OVK strateški partner. Sada je Srbija naš partner i može se zauzeti kritička pozicija u odnosu na OVK”, rekao je on i dodao da “u državnim poslovima nema morala”.
Hajperc piše i da su na Kosovu Amerikanci apsolutni gospodari i da se, kao Evropljanin, nikada nije osjećao tako nemoćnim – imao je utisak da je “Ujka Sem” čitao ne samo imejlove Srba i Albanaca, već i pripadnika evropske misije. “U takvom području dešava se da vidite i duhove. Čovjek se ponekad upita šta je realnost, a šta ne”, kaže on.
Upitan da li su Amerikanci zapravo željeli takvu državu kakvu je opisao u knjizi, on kaže da se i sam to isto pita. “Šta su Amerikanci željeli da postignu? Najjednostavniji argument je da smo i Amerikanci i mi željeli da na najkraći i najbolji način dovedemo do stabilnosti na Kosovu. U tom kontekstu, uspjeli smo”, tvrdi Hajperc.
Na pitanje zar nije kontradiktorno da se masovnom korupcijom i kriminalom dodje do stabilne situacije, on kaže: “Ako govorimo o konkretnoj strategiji, to je dio paketa. Pitanje je koji su nam interesi. To je stabilnost. Shvatam kada se na to gleda na ciničan način.”
Na opasku da je Zapad mogao da igra na Ibrahima Rugovu, odnosno, da se željelo mirno rješenje, Albanci bi dobili široku autonomiju i veliki uticaj u svakoj srpskoj vladi, Hajperc kaze da dijeli mišljenje da je mogao da se odabere umjereniji akter u okviru velike i jake autonomije.
“Za mene bi najbolje rješenje za Kosovo bilo po uzoru na Sjeverni Tirol. Ali ja ne znam da li je to bilo realno u tom momentu. Zaista ne znam zašto to nije bila opcija”, kaže Hajperc.
B92/politika
