Svi sa zebnjom i nadom očekuju njen definitivan let. Ili će on biti Hegelovski Let Slobode, zlatnim slovima ispisan u povijesti njenog naroda, ili će, kao let iznad kukavičjeg gnijezda, završiti na smetlištu historije
PIŠE: Emil Vlajki
G. W. F. Hegel, u djelu Osnovne crte filozofije prava (1820.), reče da filozofija kao „Minervina sova počinje svoj let tek u sumrak“.
Puna dva i pol stoljeća se raspravlja o značenje te Hegelove misli.
Naravno, da bi ona poletjela, potrebno je da postoji stanje sumraka. Mnogi su filozofi o tome pisali, posebno o sumraku zapada, od Špenglera do Kokera. Nobelovac Andrić je bio konkretniji govoreći o permanentnom sumraku Bosne, o zemlji gdje ne postoji nikakva logika i gdje je međusobna, nepovratna mržnja njenih naroda, prešla u lošu svakidašnjicu.
U toj zoni sumraka, dešavaju se najneobičnije stvari koje ni sam Andrić nije mogao zamisliti.
Ako je Hegel u pravu, krajnji je momenat da ta sova negdje poleti kako bi svjetlo zamijenilo tamu. Neki lokalni filozofi smatraju da bi ona trebalo da poleti do Izraela kako bi se sjedinila sa korijenima judejsko – kršćanske civilizacije.
Panslavisti smatraju, da bi sovin let trebalo da za cilj ima moskovski Kremlj kako bi se pridružila borbi filozofa Dugina i njegovog izvršitelja za demilitarizaciju i denacifikaciju povampirenog Zapada.
Dobro, to su neke od teorijskih mogućnosti Minervine sove sumraka. Međutim, što ako je sova u kavezu pa joj je let znatno otežan? Povrh svega, ima ona svoju mladunčad o kojima se brine, a još nisu dorasli da i sami polete.
To je pogrešno razumijevanje sovinog leta, vele pouzdani izvori. Ona ne želi nigdje letjeti van Bosne pošto hoće da konačno stavi kraj mržnji njenih naroda preko razdruživanja.
Ako se to desi, piše slovenački kvazi filozof Žižek, svjetsko – svemirska katastrofa je na vidiku. Za razliku od Andrića koji Bosnu vidi kao zemlju nepomirljive mržnje, on smatra da je stoljećima Bosna bila mjesto fragilne koegzistencije triju religija koje su se nerazdvojivo međusobno miješale. Čim sova tu koegzistenciju prekine, doći će do uništenja građanskog BiH društva u povoju, što je monstruozan zločin, kao i do trećeg svjetskog rata.
Hegel je Minervinu sovu smatrao prosvjetiteljskom sa izgrađenim identitetom. Ali i ona je imala svoju djetinjastu evoluciju. U nekim trenucima, ponašala se kao Slončić-Tončić iz crtiča. Vikala bi: „Mama hoću u vrtić!“ A, kada bi došla pred vrtić, ponovo bi vikala: „Neću u vrtić!“.
Vremena ovakve ego – dijalektike su nepovratno prošla. Svi sa zebnjom i nadom očekuju njen definitivan let. Ili će on biti Hegelovski Let Slobode, zlatnim slovima ispisan u povijesti njenog naroda, ili će, kao let iznad kukavičjeg gnijezda, završiti na smetljištu historije.
Tertium non datur est.
Istinito
