Na servisiranje spoljnog duga BiH, oba entiteta i opština, za 10 godina je ukupno otišlo više od šest milijardi maraka, od čega je najveći udar bio u 2017. i 2018. godini, kada je za ovu vrste obaveza plaćeno po gotovo milijardu maraka.
Podaci su to Ministarstva finansija i trezora BiH o plaćenim glavnicama, kamatama i ostalim troškovima međunarodnih kredita od 2009. do kraja 2018. godine.
Do sada smo se u inostranstvu zaduživali za sve – od puteva, bolnica, univerziteta, zatvora, projekata zapošljavanja, poboljšanja uslova života na selu, vjetroelektrana, malih i srednjih preduzeća, pa do hitnih obnova transporta, farmi, obrazovanja ili od poplava. Uz to, plaćali smo i obaveze po finansijskim aranžmanima sa MMF-om, koji se odobravaju zemljama sa poremećajima u platnom bilansu.
Poslanika u Parlamentarnoj skupštini BiH Sašu Magazinovića zanimalo je, međutim, da li se tako nešto može nazivati investicijama, te da li u slučaju finansiranja ovakvih projekata kreditima međunarodnih finansijskih institucija u BiH „investiraju“ te međunarodne institucije ili ona sama u sebe.
– Po kojem osnovu se sredstva dobivena iz međunarodnih kredita tretiraju kao investicije u BiH? Da li su krediti međunarodnih finansijskih institucija namijenjeni za infrastrukturne projekte „investicije“ ili samo „izvor finansiranja investicija“ koji će otplatiti građani BiH – zvanična su poslanička pitanja koja je uputio Magazinović.
Iz Savjeta ministara BiH su mu odgovorili da se sredstva dobivena od međunarodnih kredita vode kao krediti koji čine spoljni dug, te da su oni jedan od oblika finansiranja investicionih projekata kojim vlade pristupaju kada su nedovoljni ili nema drugih izvora finansiranja, kao što su samofinansiranje ili direktne strane investicije.
– Sa stanovišta kreditora, ovo finansiranje može biti ulaganje u investicione projekte, čija primjena podržava zdrav i održiv rast zemlje. Kad su u pitanju međunarodni finansijski odnosi, za razvojne kredite se vrlo često koristi izraz investicije. Na primjer, nerijetko se navodi: „EBRD kao najveći strani investitor sa kumulativnom investicijom od 2,2 milijarde evra u više od 150 projekata u BiH“, iako je iz samog naziva institucije jasno da se radi o kreditima – navodi se u odgovoru Savjeta ministara.
Ekonomisti objašnjavaju da je razlika između spoljnog duga i investicija jasna, ali da je ova zabuna kod nas česta i nastaje kada se ovi termini pogrešno koriste, često u političke svrhe.
– Da bi nešto bilo investicija, onaj ko investira bi morao da bude vlasnik te investicije. Tako, da bi nešto bila investicija MMF-a ili Svjetske banke, oni bi morali biti, recimo, vlasnici autoputa „5C“ ili tako nečeg drugog. U slučaju da je BiH vlasnik tog puta, onda to nije međunarodna investicija, već međunarodni dug. Ako ste vlasnici, onda ostvarujete dividendu, a ako ste povjerilac, onda ostvarujete kamatu – objašnjava ekonomista Udruženja SWOT Marko Đogo.
Po njegovim riječima, ako su međunarodne finansijske institucije dale kredit, a mi smo vlasnici toga što se gradi, onda je to spoljni dug, a ne investicija. Ali kad se desi, da je EBRD, recimo, i suvlasnik neke toplane za koju su dali kredit, onda to jeste investicija.
– U BiH imamo uglavnom dug, a te investicije su rijetkost. Ali kod nas to često ima neku političku dimenziju, jer ljudi lakše svare nešto što se zove investicija u odnosu na ono što se zove dug, pa čak i kad je u pitanju spoljni dug, naši političari će to radije nazvati investicija. Dakle, to je jeste investicija BiH, ali sa stanovišta naših odnosa sa inostranstvom to je dug – zaključuje Đogo.
Pavlović: Često imamo zamagljenu sliku
– Pitanje da li se mi to zadužujemo ili šta već radimo kod tih projekata sasvim je na mjestu. Mi često miješamo određene ekonomske pojmove, pa se dobijaju i podaci koji zbunjuju ili nisu dovoljno jasni. Sigurno je da terminologija koju koriste naši političari često ne daje realnu sliku, već onu koja je zamagljena zahvaljujući određenim terminima koji su nedovoljno precizno definisani. Vrlo često sa parametrima s kojima izlaze predstavnici institucija ili političari imamo neke nedoumice. Međutim, statistika je konkretna, postoji i zakon o tome, ali je sa druge strane pitanje kako se tumače podaci. Ako nemate dovoljno znanja da to predstavite, onda se lako može manipulisati takvim podacima – kaže ekonomista Zoran Pavlović.
Po njemu je, takođe, važno i pitanje za koju svrhu se zadužujemo, odnosno kako se ostvaruje povrat uloženog novca.
– Ako je to investicija u nešto što ne stvara novu vrijednost, onda je to direktno zaduživanje. Ako je to novac za nešto što će da stvori pare, onda ste po tom osnovu privremeno zaduženi, ali imate od čega da vraćate kredit – objašnjava Pavlović.
srpskainfo.com
