Na korak, dva do evropske armije

Svijet

Formiranje evropske armije je jedna od često spominjanih želja lidera Evropske unije. Nakon što je jedan megalomanski pokušaj da se ta želja ostvari prošao katastrofalno, sada taj projekat polako dobija konture.

Nekoliko godina poslije završetka Drugog svjetskog rata, ugovorom su bili regulisani svi detalji evropske armije za koju bi vojnike davali Francuska, Njemačka, Italija i zemlje Beneluksa, ali i detalji poput uniforme, jasne komandne strukture.

Predviđen je bio i Komesarijat koji bi činilo devet predstavnika i koji bi slao vojsku na front, a njega bi kontrolisala Evropska skupština sačinjena od poslanika država-članica.

Vojne jedinice na nižem nivou bile bi čisto nacionalno organizovane, a oficiri koji bi im komandovali bili bi iz različitih zemalja-učesnica.

Mnogo toga već je bilo spremno za taj “najambiciozniji projekat poslijeratne Evrope”, koji je u ljeto 1954. godine propao zbog otpora francuskog parlamenta.

Ipak, nakon što ta Evropska odbrambena zajednica nije uspjela, planovi za evropsku armiju decenijama su bili u ladici, a sada su ponovo na stolu, čemu doprinose nedostatak interesovanja američke vlade pod Donaldom Trampom za Evropu, povećana ugroženost kontinenta zbog Rusije i povlačenje Britanije iz EU, najavljeno za mart 2019. godine.

Novi početak desio se u novembru 2017. godine, kada je 25 zemalja EU dogovorilo “stalnu strukturnu saradnju” u vojnim pitanjima, koja predviđa zajedničke projekte naoružavanja, ali i bližu saradnju između armija.

Ministri odbrane EU ocijenili su da bi taj oblik saradnje mogao da bude priprema za formiranje evropske armije, a paralelno sa tim povećava se i saradnja na nacionalnom nivou.

Prekogranična saradnja nije samo politički cilj, piše Dojče vele, i dodaje da Evropljani na taj način žele i da smanje troškove ili da jedni drugima pruže pristup vojnim sposobnostima koje partner nema.

Portal kao primjer navodi mornaricu jer bi ove godine mogla da počne dogovorena integracija cijele njemačke pomorske pješadije (800 vojnika) u holandsku mornaricu, što podrazumijeva pravo korištenja holandskog broda za snabdijevanje i podršku “Karel Dorman”, koji je pogodan za amfibijske operacije.

Vojnu saradnju u Evropi ne ubrzava samo politička volja, već prije svega vojne potrebe, što važi za manje zemlje kao što je Holandija, ali i za “teškaše” u EU kao što su Francuska ili Njemačka.

Agencije

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *