Banjaluka je od Ljubljane udaljena nekih 350 kilometara. Nama Slovencima je razumljiv jezik, hrana je fantastična, a cijene su upola niže nego kod nas. O gostoljubivosti i noćnom životu da i ne govorim, ističe se u reportaži RTV Slovenije o Banjaluci.
Novinarka slovenačke državne televizije Tanja Mojzer, koja je nedavno boravila u Banjaluci, na početku reportaže napominje: Iz Ljubljane do Banjeluke autobus ide najmanje dvaput dnevno, za 30 evra u jednom smjeru. Po Banjaluci ćete se jeftino voziti (od jedne do druge stanice platićete 1,6 konvertibilnih maraka, što je približno 70 centi). Sa parkiranjem je već teže, slično kao u Ljubljani. Parkinzi se obično plaćaju, a cijena goriva je približno jednaka kao u Sloveniji. Što se tiče smještaja, cijene su povoljne. U centru grada možete naći smještaj, sobu s francuskim ležajem u solidnom hotelu, sa doručkom za oko 30 do 35 evra. Cijene vrlo solidnih hostela su povoljne, nećete vjerovati – od osam evra pa na više!
O sarajevskim ćevapima
“Ko nije probao banjalučki ćevap, u Banjaluci kao da i nije bio.”
Smo vsi razumeli, kajne? – Legendarna izreka, na koju su domaćini veoma ponosni. Po čemu su tako posebni i drugačiji od toliko opjevanih sarajevskih? – pita se Tanja Mojzer.
Na prvu: suštinski, važno je da su pečeni po četiri zajedno i da sva četiri tokom pečenja ostanu na okupu. Što se tiče mesa: originalni banjalučki ćevap sa 70 odsto govedine (vrat, plećka ali potplećka), preostalih 30 odsto je mlado ovčije meso, pri čemu ovca ne smije biti starija od dvije godine.
Sarajevski čevapi su veći, više okrugli, pečeni svaki posebno, meso je goveđe i ovčije, ili goveđe i jagnjeće, pri čemu odnos, koliko je kojeg mesa, nije tako strogo propisan. Služenje je takvo, kakvo poznajemo: u lepinji, obvezno sa crvenim lukom i kajmakom. Što se tiče pića – domaće banjalučko pivo, koje ide uz ćevape,a to je pivo Nektar.
Vegetarijanci su vrlo rijetki
U cijeloj Republici Srpskoj, pa i u okolini Banjaluke, svi vole jela ispod sača(peke). Najčešće služe jagnjetinu i teletinu, zatim ćuretinu i sve vrste divljači. Velika posuda od livenog gvožđa, ispod i iznad koje je pepeo i žar, još od ilirskih vremena, najviše je prisutna u Bosni i Hercegovini, pojedinim dijelovima Hrvatske, Crne Gore i Srbije.
Hrana se pod sačom peče od dva do 4-5 sati (u zavisnosti od sestava). Kada se sač nakratko digne kako bi kuvar pogledao jelo, osjete se mirisi mesa in povrća koji se na taj način čuvaju da ne ispare iz posude. Tazo je okus hrane na kraju prvorazredan, jer se okusi međusobno izmiješaju i ne odlaze napolje, a hrana je sučna i veoma ukusna. U bilo kojem restoranu na meniju možete naći izvrsna mesna jela, jer je u ovom tipu culture kulinarstvo prvenstveno usmjereno prema ljubiteljima mesa. v tovrstni kulturi je pač odnos do kulinarike najprej namenjen ljubezni do mesa. Kako kažu mještani, pravi vegetarijanci su vrlo rijetki.
Šta vidjeti?
Banjaluka je drugi grad po veličini u BiH, nakon Sarajeva, i glavni grad Republike Srpske. Ima približno 250.000 stanovnika.
Preporučujemo Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske, smješten u nekadašnjoj željezničkoj stanici, u kojem je besplatan ulaz od 10.00 do 22.00. U muzeju je izložen veliki broj djela slovenačkih umjetnika.
Nećete pogriješiti ni ako posjetite i Muzej Republike Srpske, koji je velikog nacionalnog značaja. Muzej je poznat po tome što se odlučio na veoma lijep gest, u njemu zajedno sa kustosima rade i djeca s posebnim potrebama. Projekat je u Republici Srpskoj uspješno zaživio i uključen je u pedagoški program djece s posebnim potrebama. Od brojnih istorijskih zbirki, najviše vam se “stegne” oko srca od ratne priče o koncentracionom logoru u Jesenovcu, u kojem je bilo ubijeno oko 80.000 ljudi, takođe i djece i žena, po nacionalnosti daleko najviše Srba.
U gradu je inače prilično živo, a najživahnije je po sunčanom vremenu i tokom ljeta. Najbolji su restorani uz obale Vrbasa – oprez, poznati sup o tome što služe obilne porcije, pa zato prvo naručite jednu, maker vas u restoran došlo petoro!
Kultura ulične prehrane u Banjaluci ne otkriva previše. Čak i ako je ćevabdžinica u pitanju, ona djeluje više kao restoran, nego “na brzinu, za ponijeti”. U Banjaluci ne treba izostaviti ni tržnice. U ponudi je sve, od mesnih i mliječnih proizvoda, zeleniša, oraha … S obzirom na to da je Banjaluka po broju stanovnika i veličini slična Ljubljani, tržnica je daleko veća.
Obavezno: Ljubačke doline i rafting na Vrbasu
Na 17 kilometara od centra Banjaluke (autobus ide sa glavne autobuske stanice) nalazi se etnografski muzej na otvorenom, sličan našem u Rogatcu: “Ljubačke doline” preko arhitekture i predmeta prikazuju život planinskog seoskog imanja s kraja 19. i početka 20. vijeka. Muzej je veoma zanimljiv za djecu, jer je jedna od tipičnih malih kuća, koje su dio kompleksa, škola. Zelena tabla, maleno glasno zvono, klupe kao u crkvama, sa prostorom za približno 15 učenika.
U kompleksu, koji sadrži autentičan prikaz života, nalazi se apoteka, trgovina, podrum, ambar, pastirska kućica, ostava za brano i zimnicu.
Veliki otvoreni prostor sa stolom je služio kao ljetna blagovaonica, a nasuprot njega je prostorija za čuvanje alata i kovačnica. U okviru etno-sela je i dobar restoran, primjeren za prazničnu trpezu ili nedjeljni ručak. Njegovi specijaliteti su palenta, pečenje, meso ispod sača, domaće kobasice i uštipci ( primerna za praznovanja ali le nedeljsko kosilo. Njihove specialitete so polenta, odojek, meso izpod peke, domače klobase in uštipci (male pržene lepinje, poslužuju se još tople, uvijek sa dobrim kajmakom). Uštipke, zajedno sa hljebom (ili umjesto njega) služe se u većini restorana. Nemoguće im je odoljeti čak i ako niste neki ljubitelj hljeba.
Ako posjetite Banjaluku, rafting na Vrbasu je nešto što ne smijete propustiti. U okolini Banjaluke su četiri rafting kluba. Vožnje traju pet, 11 i 21 kilometar, ili po dogovoru.
Posebno odvažna avantura, u kojoj možete uživati tokom ljeta, je noćni rafting, kojeg organizuje rafting klub Kanjon. Posebna jenjihova avanturistička poslastica regata od Banjaluke do Beograda. Regata traje približno 14 dana, a održava se tokom jeseni. Njena namjene je, jasno, zbližavanje dva srpska grada. Avanturisti još mogu da jašu, planinare, penju, voze se biciklom, kanuima, plezate, a u zadnje vrijeme je sve traženiji i paraglajding.
Noćni život
U centru grada i njegovoj okolini možete pronaći veliki broj ugostiteljskih kompleksa restavracijskih kompleksov, al ii običnih restorana, koji se u večernjim satima pretvaraju u noćne klubove sa muzikom uživo. Noć je vrijeme kada Banjalučanke svih uzrasta, sa frizurama, mejkapom i vrtoglavo visokim potpeticama pokazuju svoje čari.
U reportaži su mjesto našli i poljski toaleti slovenačke proizvodnje. Uz napomenu: Iznenadili biste se kako je čista Banjaluka!
Noću se čini da Banjaluka ima triput više stanovnika nego Ljubljana. To je način života, kultura koja obožava noć i noćni život. Bosanski Srbi su inače veoma veliki ljubitelji velikih grupnih slavlja i koriste svaku priliku da ugoste porodicu i prijatelje. Zato ne budite iznenađeni da, dok sjedite za stolom grupa od 50 ljudi za susjednim stolom započne razgovor s vama. Što se tiče troškova, za naše prilike butelja prosječnog vina košta otprilike 12 evra, a pivo jedan evro.
Sljedeći put ćemo vam otkriti najveću tajnu sira Trapista i slave – najvećeg porodičnog praznika pravoslavnih Srba u Republici Srpskoj.
rtvslo.si /Tekst i fotografije, Tanja Mojzer
*preveo Željko Raljić
