Sadašnje rukovodstvo ne može dovesti do ukupne pobjede SDS, a uz tradicionalne glasače i nezadovoljne može nešto malo preko dvocifrenog broja poslanika, što je nekome možda i dovoljno za lične interese, ali nije za potrebne promjene
Ognjen Tadić, bivši potpredsjednik SDS, sada zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda BiH, u opširnom intervjuu za najnoviji broj magazina FAKTOR ističe da ne želi da se bilo šta od njegovih stavova shvati kao lični obračun. Njegova tri pisma stranačkom vrhu ustalasala su situaciju i natjerala predsjednika SDS Vukotu Govedaricu da javno reaguje. Tadić objašnjava zašto se nije pojavio na sjednici Glavnog odbora i odgovara na mnoga pitanja koja su uslijedila nakon toga.
– Nisam dobio poziv. Šta znači to da se na TV priča kako ću biti pozvan, a ne dobijem propisani poziv na sjednicu? Znači prevaru članova i birača SDS. Taj teatar licemjerstva, jedan od obaveznih predmeta u naopakoj školi politike koju prolaze svi koji spletkama prave karijere, ne interesuje me i ne pravim kompromise sa njim. Kada im je propao plan, tražili su izlaz u tezi da prepuštaju meni šta ću da radim. Pa šta su drugo očekivali? Naravno da ću ja da odlučujem. Ali ne sam.
Zbog čega ste baš sad podsjetili na Govedaričino neučešće u ratu, on je duže vrijeme istaknuti član SDS?
– I ranije je to bio problem. SDS je gubio izbore u Gacku na svim opštim izborima na kojima je Govedarica bio kandidat za poslanika:. 2006, 2010. i 2014. godine. Uporedo, na lokalnim izborima u Gacku, 2008, 2012. i 2016. godine, na kojima bi kandidati za načelnika i odbornike bili drugi ljudi, uvijek smo pobjeđivali. Neko je o tim narodnim porukama morao voditi računa. Nažalost, likova koji se ne mogu pohvaliti svojom prošlošću ima previše u politici. Ali kada se sa tako nečasnim biljegom zaposjedne stolica predsjednika SDS, e to direktno dovodi do poremećaja sposobnosti stranke da razmišlja uz uvažavanje stvarnosti, do promjene nagore ukupnog ponašanja stranke, do neugodnih osjećaja između ljudi u stranci, do odsustva emocija, do halucinacije da će neko drugi stranku dovesti na vlast, do paranoje od različitog razmišljanja, do deluzija da je stanje u stranci dobro i da se ide ka još boljem, do neorganizovanih javnih nastupa i analiza političke situacije koje stvaraju potpuno pogrešne i neupotrebljive zaključke o politici, ekonomiji i sl., i sve to uz socijalne i radne disfunkcije koje nanose štetu funkcionisanju, koheziji i opstanku stranke.
Da li bi raspuštanje organa SDS i izbori riješili problem?
– Pred SDS-om je pitanje da li ovo rukovodstvo može dovesti stranku do ukupne pobjede? Odgovor je – ne može! Mora se naći način da SDS-om upravlja neko ko možda može. Obje vodeće stranke u RS izgubile su vezu sa narodom. SNSD je u povoljnijoj poziciji. U strahu naroda od međunacionalnih sukoba nedostatak te veze nadoknađuju fabrikovanom ulogom nacionalnog zaštitinika. SDS vezu sa narodom može vratiti ukoliko prekine privatizaciju stranke i vrati je narodu, sprovodeći neposredne izbore po pravilu ‘jedan član jedan glas’. Reakcije na moj prijedlog, izrečene u Rojsovom stilu – ko je jamio, jamio je – a koje se odnose na izbor predsjednika SDS, nisu korisne. Primarno su upućene Mirku Šaroviću, koji bi sigurno bio izabran za predsjednika SDS da nije bilo inženjeringa sa Govedaricom, i Mići Mićiću, koji bi sigurno bio izabran za predsjednika SDS da se organizuju izbori po pravilu ‘jedan član jedan glas’. Otvara se i pitanje šta je preokupacija ljudi koji šalju takve poruke – dugogodišnji loši lični odnosi ili borba za promjene u RS?
Neke stranačke kolege vam sad zamjeraju izgubljene izbore 2014. Da li vi njima nešto zamjerate iz tog perioda?
– U Banjoj Luci imamo jednog lika, krupnog i praznog, naoružanog gorčinom. Bio je zadužen za sprečavanje krađe glasova na izborima 2014. Na dan izbora, umjesto da radi svoj posao, došao je u izborni štab i napio se kao dud, nekakvog alkohola koji je tu pronašao. Za to vrijeme aktivisti SNSD otvarali su već zapakovane vreće, ubacivali nove listiće i prepravljali zapisnike sa biračkih mjesta. Kada bi nam u toku večeri stizale vijesti o tome, on bi onako pijan, skakao na klimave noge i dramio. Tu noć više posla smo imali oko toga da njega skinemo sa vrata, nego što nam je ostalo vremena da se bavimo ozbiljnim stvarima. E, taj me sada najviše kritikuje. Dodvorava se novima. Otkrio je prednosti fejsbuka. I treba. Kriv sam, jer sam mu povjerovao da voli stranku onoliko koliko se busao u prsa. To vam je najkraća i najslikovitija priča o svemu tome. Kao što vidite, ne bježim ni od sopstvene odgovornosti.
Kako vidite SDS i svoj budući politički rad?
– Politička moć na Bakalnu podijeljena je između onih koji mogu nekažnjeno da ubijaju, kradu i lažu. Ne želim da učestvujem u takvoj podjeli moći. Mimo toga imam šta da dam svom narodu i uz njegovu dovoljnu podršku sposoban sam da to učinim. Bitno je da nisam usamljen u ovakvom razmišljanju. Bilo bi važno da se SDS sačuva. Ako se to ne desi, odgovorni su oni koji su ga pokušali privatizovati, a ne oni koji su upozoravali da stranka ide lošim putem.
PISMIMA SAM SVE REKAO
Da li Govedarica čeka da vi istupite iz stranke, a ne da vas on isključi?
– Mislim da iz vrha stranke treba isključiti one koji vode stranku u očigledan poraz. One kojima je bitno samo to da za sebe i dušebrižnike obezbjede poslaničke mandate. To je čista privatizacija SDS. U takvom kontekstu od njih niko neće ništa očekivati i ostaće im da bez posebnog pritiska provedu još četiri godine u poslaničkim klupama, povremeno kritikujući vlast. Takvi me prozivaju zbog toga što sam pismima upozoravao na tu opasnost. Kažu, trebao sam to govoriti na sastancima. To je bezočno podmetanje. Pa govorio sam i na sastancima. Godinama. Pročitajte moje prvo pismo. Tamo doslovno nabrajam šta se dešavalo i šta sam govorio. Da li je to neko demantovao!? Pa, nije!
Faktor magazin
