Lideri političkih stranaka u BiH potpisali su na desetine sporazuma, ali se sprovedeni mogu nabrojati na prste jedne ruke.
Od zaštite domaće proizvodnje, preko ustavnih promjena, pa sve do privatizacije strateških javnih preduzeća – dogovori su na koje su se svojim potpisima obavezali vodeći lideri u BiH. Međutim, većina tih potpisa završila je kao „mrtvo slovo na papiru“, uglavnom zbog kasnijih neuspjelih političkih trgovina.
Profesor na sarajevskom Filozofskom fakultetu Asim Mujkić smatra da razloge zašto potpisi političara u BiH mnogo i ne vrijede, treba tražiti u činjenici da se većina tih dogovora sklapa u kafanama, a rijetko u institucijama.
– Dobro znamo da se ključne odluke ne donose tamo gdje bi trebalo – u parlamentima, nego u kafanama ili nakon usmenih i neformalnih susreta. Osim toga, većina tih sporazuma nastaje pod pritiskom međunarodne zajednice. Kako očekivati da će neki sporazum ili dogovor biti sproveden ako je suštinska karakteristika vođenja politike u BiH „sporazum o kontrolisanom nedogovaranju“. To govori o paradoksu u kom se nalazi politički život BiH – kaže Mujkić.
On ističe da kada bi bar djelić tih sporazuma bio i sproveden sigurno bi u BiH napredovala i ekonomija, pravo i građanske slobode.
Politička analitičarka Ivana Marić smatra da je moralna odgovornost političara u BiH na veoma niskom nivou, zbog čega ni njihovi dogovori mnogo ne vrijede. Osim toga, sve odluke donose lideri stranaka, dok su parlamentarci koje su građani birali da ih predstavljaju, samo puki izvršioci onog šta im lideri narede.
– Liderima je bitno da naprave neki „događaj“, popune prostor u medijima i onda naprave neku deklaraciju, kako bi poslali građanima poruku da nešto rade. Međutim, unaprijed znaju da su mnoge od njih nesprovodive. Sve to rade kako bi skrenuli pažnju i kako građani ne bi razmišljali o stvarnim životnim problemima. Zato im političari nameću vještačke. Slično je i sa izbornim obećanjima. Tek kada građani počnu kažnjavati političare zbog takvog ponašanja, neke stvari će se promeniti – ističe Marićeva.
Potpisani, a nesprovedeni sporazumi:
Prudski sporazum – potpisali u novembru 2008. lideri SNSD, SDA i HDZ Milorad Dodik, Sulejman Tihić i Dragan Čović. Između ostalog, sporazum je predviđao ustavne promjene uz međunarodnu pomoć, rješavanje pitanja državne imovine i pravnog statusa Brčko distrikta, kao i organizovanje popisa stanovništva 2011. godine.
Platforma o zajedničkom djelovanju – u novembru 2010. potpisali lideri SNSD i SDS Milorad Dodik i Mladen Bosić. Dokumentom su precizirani međusobni odnosi i stavovi o bitnim pitanjima u BiH.
Sporazum o vojnoj i državnoj imovini – u martu 2012. potpisali lideri šest stranaka – Milorad Dodik, Mladen Bosić, Zlatko Lagumdžija, Sulejman Tihić, Dragan Čović i Božo Ljubić. Sporazumom je predviđeno da perspektivna vojna imovina, utvrđena odlukama Predsjedništva BiH, bude knjižena u vlasništvo državnih organa odbrane.
Sporazum o programsko-projektnoj saradnji SNSD i SDP – u novembru 2012. potpisali lideri stranaka Milorad Dodik i Zlatko Lagumdžija. Obavezali su se na stvaranje povoljnije poslovne klime u BiH, zaštitu domaće proizvodnje, efikasniju i racionalniju javnu upravu, izmjene zakona o VSTS o načinu izbora tužioca, zajedničko investiranje elektroprivreda.
Sporazum o formiranju vlasti – potpisali u novembru 2014. SDA, DF i Savez za promjene. Obavezali su se na reforme radi oporavka privrede, izmjene Zakona o PDV, rješavanje pitanja „Sejdić-Finci“, knjiženje 63 lokacije perspektivne vojne imovine…
EuroBlic
