Domaći političari su do sada nebrojeno puta pokazali da su “široke ruke” kada novčano treba pomoći nekog od članova porodice, komšiju ili prijatelja. Tada ne štede novac. Naravno, ne svoj nego onaj iz budžeta.
Posljednji takav primjer je prošlogodišnja dodjela 100.000 KM Udruženju “Hrvatska žena Livno” na ime podrške nevladinim organizacijama. Najveća zasluga ovog udruženja, koje je relativno nepoznato izvan okvira Livanjskog kantona je što se na njegovom čelu nalazi Tihana Krželj, snaja aktuelne zamjenice predsjedavajućeg Predstavničkog doma PSBiH Borjane Krišto. Tačnije, Tihana Krželj je supruga Ljubomira Krželja, brata državne zastupnice.
Prema raspoloživim informacijama, čak je Borjana Krišto lično pripazila snaju. To je radila dok je bila predsjednica FBiH. Obavljajući tu funkciju, Krišto je 2008. godine podijelila 150.000 maraka nevladinom sektoru, a od tog iznosa 10.000 KM je pripalo udruženju koje vodi njena snaja.
S druge strane, udruženja i institucije koje, slobodno se može reći, čine okosnicu hrvatske kulture u BiH, kao što su Hrvatsko kulturno društvo “Napredak” ili franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci, dobili su uvredljivo niske iznose na ime podrške, po 1.000 KM. S obzirom na njihov značaj i doprinos u očuvanju kulturnog identiteta Hrvata u našoj zemlji, ali i BiH u cjelini, poštenije bi bilo da nisu dobili ni marke. Zbog toga i ne čudi da su predsjednik HKD Napredak Franjo Topić i gvardijan samostana fra Željko Brkić odbili da preuzmu ove iznose.
Kad tata pomaže sinu
Borjana Krišto je samo jedna u dugačkom redu domaćih zvaničnika koji su olako davali budžetski novac svojim najbližim. Najpoznatiji takav slučaj je, svakako, kredit u iznosu od tri miliona KM, kojeg je od Investicijsko-razvojne banke RS dobila firma “Frut-eko” iz Laktaša za sadnju voćnjaka. Suvlasnik u ovoj firmi je Igor Dodik, rođeni sin “glavnog baje” u RS Milorada Dodika.
Kada je ovaj očigledni slučaj nepotizma i korupcije dospio u javnost, tata Mile je u svom poznatom maniru “radim šta hoću, jer mi niko ništa ne može” odgovorio kako je ponosan na svog sina i posao kojim se bavi.
– Bolje i to nego da je ovdje u Banjoj Luci, neki klošar ili narkoman – opravdao je Dodik senior darivanje novca Dodiku junioru.
Bivši i sadašnji stranački kolega gotovo svih političara u RS, s obzirom na broj partijskih dresova koje je presvukao, a sada zastupnik SNSD-a u državnom Parlamentu Nikola Špirić je, kao državni ministar finansija, takođe pomogao njemu bliske osobe.
Posebno je iz budžetskih rezervi pogurao Borislava Vješticu i Zdravka Petkovića iz Drvara. Vještici je zbog navodne loše materijalne situacije u kojoj se nalazio, dodijelio 3.000 KM iz budžetske rezerve, a njegovoj kćerki Nikolini za školovanje još 2.000 maraka.
Petković je prošao mnogo bolje. Dobio je 1.500 KM za liječenje, 2.000 maraka za obnovu stočnog fonda, iako je u tom trenutku imao stado od 150 ovaca, te mašinu za baliranje sijena i prskalicu za navodnjevanje ukupne vrijednosti od 20.000 maraka. U ternutku kada im je davao ovaj novac i mašine Vještica i Petković su radili kao majstori na obnovi Špirićeve porodične kuće u selu Brda kod Drvara.
Nije Špirić pomagao samo majstorima. Svojim komšijama iz rodnog kraja, odnosno porodici Radanović iz sela Brda dodijelio je 14.000 maraka iz budžetskih rezervi.
Širokogrudi Lijanović
I Jerko Ivanković Lijanović je pomagao članovima svoje porodice novcem iz budžeta, barem tako je tvrdilo Tužilaštvo Tuzlanskog kantona. Prema navodima optužnice koju je podiglo, Ivanković Lijanović je, kao federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva, isplatu poticaja namijenjenih poljoprivrednicima uslovljavao povratom dijela isplaćene sume, ali ne u budžet, nego na račune članova njegove porodice. Prema navodim optužnice, samo je firma “Voćar piramida” na ovaj način ministrovoj porodici isplatila 200.000 maraka.
Svakodnevno smo u prilici da čujemo apele za prikupljanje pomoći za liječenje, od djece do najstarijih. Uglavnom se radi o skupim liječenjima i terapijama, koje se provode izvan BiH. I političari su ljudi, tako da se i oni razbolijevaju. Međutim, nikada niko nije čuo da neko od njih moli javno za pomoć.
Umjesto u javnosti, neki od njih svoje slučajeve kažu prijateljima u institucijama, bez obzira na nivo vlasti, koji raspolažu novcem zvaničnog naziva budžetska rezerva, i kojim zvaničnici raspolažu po svom nahođenju. Scenario je gotovo uvijek isti.
Novinari Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) su prije nekog vremena objavili podatak da je bivši ministar za ljudska prava i izbjeglice BiH i bivši potpredsjednik FBiH Mirsad Kebo iz državnog budžeta dobio, u dva navrata, ukupno 56.200 maraka za potrebe liječenja.
Država je pomogla i liječenje Đorđa Ratkovice, bivšeg direktora Direkcije za civilno vazduhoplovstvo BiH. Za potrebe liječenja na Institutu Dedinje u Beogradu tadašnji predsjedavajući Vijeća ministara BiH Nikola Špirić, odobrio je izdvajanje više od 15.000 KM.
Među onima koji su dobijali pomoć za liječenje je i bivši član Doma naroda Parlamenta FBiH Enes Salkanović. On je iz budžeta Opštine Odžak, Posavskog kantona i Federacije BiH ukupno dobio 7.000 KM.
Nije Jerko Ivanković Lijanović pomagao samo članovima svoje porodice. Iz federalnog budžeta je odobrio isplatu 3.000 KM za potrebe liječenja Saše Jurčenka. Inače, Jurčenko je u to vrijeme, osim što je bio vlasnik jedne privatne firme iz Bijeljine, bio i povjerenik Lijanovićeve stranke Radom za boljitak za region Bijeljine.
Niko ne dovodi u pitanje zdravstveno stanje spomenutih osoba. Međutim, iz ovih primjera nameće se zaključak da je život političara u BiH vrijedniji od života osoba koje nemaju nikog svog u institucijama vlasti, uključujući i djecu.
U svom istraživanju novinari CIN-a su kao ilustraciju naveli slučaj Asada Harbića, kojem je urađena transplatacija koštane srži. Kada je zatražio novac od Federalne vlade nije mu bio dovoljan samo dopis, nego je morao i priložiti sve nalaze, zajedno sa predračunom troškova bolnice, kao i cijenom operacije, koja je koštala 350.000 maraka. Od tadašnjeg premijera Nermina Nikšića je dobio 500 KM, a od zamjenika premijera Desnice Radivojevića još 1.000 maraka i to je bila sva pomoć koju je dobio od državnih organa.
Školovanje političara
Jerko Ivanković Lijanović nije brinuo samo o zdravlju članova svoje stranke, nego i o njihovom obrazovanju. Barem tako tvrde novinari CIN-a. Prema informacijama do kojih su došli, Lijanović je, za vrijeme svog ministrovanja, iz budžetskih rezervi odobrio isplatu 5.000 KM Igoru Kajmakoviću za potrebe školovanja. Igorov otac Siniša Kajmaković je u to vrijeme bio povjerenik NSRzB za grad Bijeljinu.
Inače, prema navodima CIN-a, Lijanović je kao ministar odobrio isplatu više od 33.000 KM iz budžetskih rezervi članovima svoje stranke i njihovim porodicama.
O državnom trošku pokušao se školovati Branko Golub, čija je najveća zasluga bila to što je bio stranački kolega tadašnje ministrice finansija u Srednjebosanskom kantonu Danice Križanović, inače kadra HDZ-a BiH. Ona je za potrebe pohađanja postdiplomskog studija na Filozofskom fakultetu u Mostaru odobrila Golubu isplatu 500 KM. Da stvar bude apsurdnija, Golub je u to vrijeme imao 56 godina. Nedugo nakon što je afera izbila u javnost, on je odustao od studija i otišao je u penziju.
Doduše, i drugi studenti imaju pravo da podnesu zahtjev za dobijanje stipendije nekoj od institucija na različitim nivoima vlasti. Međutim, za “obične smrtnike“ procedura je daleko komplikovanija. Tako je za dobijanje stipendije od Vlade SBK potrebno priložiti više od 20 različitih dokumenata, čije se dobijanje ili ovjera plaćaju.
faktor.ba
