Od ukupno 55 učenika, koliko je činilo generaciju dva odjeljenja Državne muške realne gimnazije koja je maturirala 1948. godine u Banjaluci, samo njih 13 su i dalje živi, od kojih se osmoro nalazi u Banjaluci i Sarajevu, dok su ostali rasuti širom svijeta.
Aleksandar Sjerikov (88), koji se sa nostalgijom prisjeća gimnazijskih dana i maturske svečanosti, odlučio je da se i na 70. godišnjicu mature pojavi na mjestu odakle se otisnuo u svijet odraslih.
Vedrog duha i uzdignutog čela, Sjerikov dodaje da su se kroz gimnazijske dane mijenjale lokacije gdje su pohađali nastavu, ali navike za uspjehom i željom da postignu ono što drugi do tada nisu, nije im mogao niko oduzeti. Stekao je i prava prijateljstva, pa su mu tako oba vjenčana kuma baš iz školskih klupa. Ponosan je i što je učestvovao na radnim akcijama Brčko – Banovići i Šamac – Sarajevo. Sam životni poziv da bude ljekar, specijalista urolog, posebno u to vrijeme, dovoljno govori o hrabrosti i sposobnosti, a Sjerikov je poslije sedam decenija došao da se prisjeti kako je to sjesti u đačku klupu i bar na trenutak ponovo biti đak.
– Gimnazijski dani tada su bili posebni, bilo je to pravo drugarstvo. Nismo imali kafiće ni korzo, ali jesmo igranke i kino, to su bile naše zanimacije. Cijelo ljeto bilo je kupanja, prvo smo išli na Vrbanju, jer je voda toplija, kasnije i na Vrbas, na popularnu plažu Halilovac. Niko nije imao ni dušeka ni peškira, bila su to srećna vremena – uz osmijeh govori Sjerikov, koji se prisjeća i dočarava kako je to nekada bilo.
On pojašnjava i da se odnos sa profesorima razlikovao od ovog današnjeg koji, prema njegovom mišljenju, nije dobar i ohrabrujući.
– Profesori su bili jako poštovani, imali su veliki autoritet, a i razmak u godinama je bio izražen. Najteži su bili matematika, fizika i hemija – ističe starina Aleksandar, koji se bliži i desetoj deceniji života.
Recept za dobro sjećanje i odličan izgled, te nepresušnu energiju i netaknutu memoriju, Aleksandar kaže da nalazi svakom danu, a i u odnosu prema samom sebi i drugima.
Ukrštenice su i danas njegova svakodnevica, uz istorijske romane, bez kojih ne može zamisliti nijedan svoj dan.
Direktorica banjalučke Gimnazije Vita Malešević nije krila zadovoljstvo što neko proslavlja sedam decenija mature.
Proradile su i moje emocije jer je posebna čast slaviti 70 godina mature. Imamo jednog čovjeka koji vrijedi za sve ostale, a pripremili smo mu i poklone. Nije lako biti na čelu Gimnazije, ali je veliko zadovoljstvo i velika čast. Ponosni smo na naše uspjehe, kao i na ovakva obilježavanja – kazala je Maleševićeva, koja je u zbornici Gimnazije uručila poklon najstarijem maturantu.
Miloš Vasiljević
Profesija
Aleksandar, koji sam za sebe kaže da je jugonostalgičar, ističe da samo dvoje ili troje iz njegove generacije nije završilo fakultet.
Po planskoj raspodjeli kadrova, određen je bio u Školu spoljne trgovine u Beogradu, gdje je proveo godinu i naučio španski jezik. Odlučio je da se preusmjeri na Filozofski fakultet, za koji je smatrao da je bio previše lagan za njega, a onda je upisao medicinu u Sarajevu. Školovanje je nastavio u Zagrebu i Ljubljani.
– Radio sam kao ljekar u Skender Vakufu, bio sam tamo prvi i jedini ljekar, a nakon toga i u Srpcu – rekao je Sjerikov, koji kaže da je pet godina radio i u Njemačkoj.
Glas Srpske
