U znak podrške brutalno pretučenom novinaru BN Televizije Vladimiru Kovačeviću grupa novinara danas je u Tuzli upriličila protestnu kafu s koje je jasno i glasno poručeno da se napadi na kolege ne smiju nijemo posmatrati, a pogotovo tolerisati.
Kako je istaknuto u Tuzli, napadi na novinare ne smiju proći nekažnjeno, a posljednji slučaj u kojem je u nedjelju uvečer brutalno pretučen kolega Vladimir Kovačević ilustruje trenutni položaj u kojem se nalaze pripadnici “sedme sile” u našoj zemlji.
U Bosni i Hercegovini od početka godine do danas zabilježen je 41 napad na novinare i medijske ekipe, a nažalost, skoro pa svakodnevnica je postalo da im se verbalno prijeti ili oduzima oprema prilikom obavljanja dnevnih zadataka.
Predsjednik Udruženja BH novinari Marko Divković kazao je da Kovačevićev slučaj predstavlja najkrvaviji napad na novinare u našoj zemlji.
“Protiv sebe imaju čitavu armiju protivnika, počevši od portira u nekoj firmi koji će vam tražiti ličnu kartu, policajca koji će smatrati da vi ne trebate da stojite tu gdje stojite, do kabadahije koji će braniti svog političkog mentora”, rekao je Divković.
Novinari su kao profesionalna zajednica razjedinjeni, što Divković smatra problemom. Kako je naveo, novinari se okupljaju samo kada se dogodi incident kao što je nedjeljni u Banjoj Luci.
“Da se okupljamo i drugim povodima, vjerovato bi i oni koji su protiv nas malo drugačije razmišljali. Podijeljeni smo nacionalno, po strankama, entitetima, kantonima, a onda i unutar samih medija – javni mediji, elektronski, printani, portali… Mislim da je polovina ljudi tu u onoj sferi da neće ni s kim da sarađuje”, smatra predsjednik Udruženja BH novinari.
Mišljenja je i da je digitalizacija osim dobrih stvari sa sobom donijela i veliki broj problema.
“Svako može formirati portal i nazvati se novinarom, međutim kada treba da se uključi u rješavanje nekih profesionalnih pitanja nema nigdje nikoga. Dobar dio je do nas, ali mi ćemo ga nekako riješiti. Međutim, kad ćemo se riješiti vlasti koja svjesno ide da nama stavi metu na čelo”, pita se Divković.
U novinarskoj profesiji je već 39 godina, a stava je da se novinari neće nikada osjećati sigurno, jer postoje vlast i politika koje ne prihvataju novinarske slobode.
“Svaka vlast pokušava na sve moguće načine medije držati pod kontrolom, s manje ili više elegancije ili arogancije. Ako ne mogu milom, pokušat će silom i pokušavat će sve dotle dok ne pružite otpor. Kada pružite otpor onda će razmišljati”, potcrtao je Divković.
Tuzlanska novinarka Nataša Tadić smatra da napad na novinara na terenu mora se tretirati kao napad na službenu osobu.
“Gori od napadača na kolegu Vladimira Kovačevića i druge napadnute kolege, samo su oni koji podržavaju takve postupke. Mi smo na terenu jer radimo, ne da dangubimo i služimo kao vreća za udaranje svakome kome nešto nije po volji. Narod u ovoj državi mora shvatiti da nisu novinari krivi već političari za ovo stanje i da svoja prava traže od njih, ne od nas. Žalosno je da svako u ovoj državi može sjesti za tastaturu i anonimno huškati i podsticati nasilje nad novinarima, a to još podržavaju i brojni političari svojim izjavama i etiketiranjem medijskih kuća i novinara” kaže Tadić.
Dodaje da je najgore što izostaju sankcije, jer novinare niko ne štiti.
“Prepušteni smo samo sebi i međusobnoj solidarnosti. Ali treba se svako zapitati šta bi bilo da nije medija i novinara. U kakvom bi tek onda mraku živjeli. Sigurno u još većem nego što sada već jesmo”, naglasila je Tadić.
Tokom protestne kafe u Tuzli istaknuto je i da 50 posto novinara u BiH radi za plaću koja je malo veća od 500 konvertibilnih maraka što je u današnjem vremenu nedostatno za osnovne životne potrebe.
klix.ba
