Prvim romanom “Uho, grlo, nož” željela sam između ostalog da pokažem da su Srbi u Hrvatskoj takođe ljudi, kazala je hrvatska spisateljica Vedrana Rudan na tribini upriličenoj povodom ponovnog objavljivanja njenog prvog romana “Uho, grlo, nož” u knjižari Delfi u beogradskom SKC.
Petnaest godina nakon prvog izdanja, izdavačka kuća Laguna ponovo donosi pred čitaoce prvi roman Vedrane Rudan “Uho, grlo, nož” kojim je otpočela svoju spisateljsku karijeru.
Objavljen istovremeno u Hrvatskoj i Srbiji, prvi roman Vedrane Rudan postao je bestseler u regionu.
Ona sada otkriva kako i zašto je postala spisateljica.
“Prije petnaest godina sam željela da postanem novinarka, ali u baš svakoj redakciji u Hrvatskoj nikako nisu mogli da shvate da govorim kako su i Srbi ljudi. To mi nikako nisu opraštali. Onda sam se našla u ćorsokaku jer sam shvatila koliko mi pisanje znači i da mi nije utjeha to što imam muža, mačka i djecu. Htjela sam da pišem, ali nisam imala za koga sve dok jednog dana nisam kazala svom mužu da ću napisati knjigu samo za sebe”, kroz smijeh kaže Vedrana Rudan.
Muž joj je, kako kaže, na to rekao: “Bolje da pišes knjige nego da kupuješ cipele”. “Stvarno obožavam cipele i volim da ih kupujem u Beogradu. Umjesto bjesomučne kupovine cipela, napisala sam ‘Uho, grlo, nož’ u kojem je sve istinito, osim opisa seksa jer se glavna junakinja nije toliko seksala. Bar ne sa toliko muškaraca. Bio je to moj alter ego. Sve drugo je istina. Svi hrvatski i srpski zločini nad civilima su istinito opisani”, kazala je Rudan.
Ona ističe da je prvi roman pisala iz vizure Srpkinje koja živi u Hrvatskoj. “Pisala sam autentično o tome jer sam brzo stekla status Srpkinje jer mi je muž stvarno Srbin. To u Hrvatskoj ide u paketu. Srbi oko mene su mislili da sam Srpkinja pa su mi pričali svoje priče , što je išlo na ruku mom pisanju. Muž mi je po ko zna koji put rekao da nisam normalna, jer je mislio da me Hrvati neće čitati jer pišem iz vizure Srpkinje”, kazala je Rudan.
Prema njenim riječima samo je opisala sve što joj se dogodilo.
“Pisala sam bukvalno za sebe. Kako sam bježala iz kuće, kako su mi djecu maltretirali u školi. Preko noći su u školi dobijali jedinice, a ja sam morala da bježim od velikih Hrvata. Pozvao me je tadašnji gradonačelnik Rijeke i kazao mi da sam sa još 10 Srba na listi za odstrel i da će Merčepovci doći po nas. Merčep je jedan od hrvatskih ‘heroja’ inače”, kazala je Rudan.
Poznata spisateljica je istakla da je njen bijeg trajao 10 dana.
“Odlučila da neću više spavati na trosjedu moje prijateljice dok je slušam kako u susjednoj sobi glasno vodi ljubav sa mužem. Kazala sam mužu da ću radije umrijeti nego živjeti bez seksa i okončala moj izbjeglički život. Taj život sam opisala u romanu ‘Uho, grlo, nož'” kazala je Rudan.
Za nju je najveći uspjeh što je roman “Uho, grlo, nož” postao jako popularan u Hrvatskoj. “Pokazala sam da Srpkinja u Hrvatskoj ima pravo da bude ljudsko biće. Antun Vrdoljak koji u 150. godini snima film o Anti Gotovini za mene je ratni zločinac i to ću sto puta ponoviti u centru Beograda. Taj Vrdoljak bivši direktor Hrvatske televizije otpuštao je Srbe samo zato što su Srbi. Nema veze da li su profesionalci, problem je bio što su Srbi. Njega Hrvatska i dalje plaća da laže o Hrvatskoj”, kazala je Rudan.
Agencije
