Inspirisan filmom “Maleficent” s Angelinom Jolie u glavnoj ulozi, Franjo Pejić iz Sarajeva, koji još od djetinjstva ima dara za pravljenje različitih predmeta, odlučio je napraviti metalnu skulpturu ove poznate holivudske glumice.
Rad na skulpturi počeo je prije dvije godine i osim njegovih prijatelja koji ga podupiru od početka, dosad nije bilo zainteresovanih za skulpturu jer, kako kaže, ovdje sve ide malo teže.
“Ideju nisam tražio, dovoljno je pogledati sam film, u kojem se čovjek isključi iz stvarnosti. Lik Angeline Jolie je specifičan i jedinstven, kao i ona sama, tako da sam od samog početka bio dosljedan svom naumu”, kazao je Pejić.
Franjo, koji inače radi kao zavarivač, umjetničke sklonosti naslijedio je od majke slikarice. Tokom svog dugogodišnjeg rada s metalom, nije se ograničavao samo na proizvodnju primarno funkcionalnih predmeta, kao što su ograde i slično, već su ga kreativni geni stalno “tjerali” da proizvodi i predmete koji spadaju u duhovni dio ljudskog rada i stvaralaštva, onaj dio čija namjena nije određena stvarnom materijalnom potrebom, već unutrašnjim porivom za samoizražajem. Tako je Franjo pravio i skulpture malih insekata, leptira ili – “bubica” – kako ćemo ih mi od milja skupnim imenom nazvati, nadajući se da Franjo neće negodovati. Većinu tih “bubica” je poklonio. Pravio je Franjo i noževe, no, Angelina je njegov prvi pravi i veliki projekt na kojem je sav njegov potencijal konačno došao do izražaja.
S ponosom ističe kako je način na koji radi rijedak i zahtjevan, komadići metala se savijaju i vare kako bi se od njih načinila cjelina, a najteže mu je bilo napraviti grudni koš, upravo zbog beskonačnog broja takvih komadića. Iako nije protivnik skulptura od otpadnog željeza, zavarivanje šarafa, zupčanika i ostalih predmeta nije njegov izbor, jer, prema njegovom mišljenju, takav rad izgleda šturo.
Prvi dio Angelinine skulpture koji je Pejić napravio bila je ruka koju je radio petnaestak dana. Ta prva varijanta imala je pokretne zglobove koje je kasnije ipak fiksirao.
“Sama skulptura je zahtjevna i ne podnosi greške, a razlog tome je tanak lim na velikoj većini tijela. Da sam mogao doći do debljeg metala skulpturu bih uradio mnogo lakše, mada bih pritom dobio dvostruko ili trostruko veću težinu. Skulptura trenutno teži 75 kg, a kada završim i posljednji dio – glavu, neće biti ispod 100 kg, čime sam i više nego zadovoljan”, ističe Franjo.
On je prije radio i sa drvetom i slikao je, ali za njega se ipak ništa ne može porediti s radom s metalom koji je teško obradiv i ne trpi greške kao glina, drvo ili neki drugi materijal.
U njegovoj radnji zalijepljena je crno-bijela Angelinina fotografija, a na pitanje da li ju je prilikom pravljenja morao stalno gledati kako bi lice vjerno “preslikao” na metal, Franjo odgovara kako on specifično Angelinino lice stalno ima pred sobom u mislima prilikom pravljenja skulpture. Fotografija je tu tek onako…
“Na glavi je najteži rad, jer je lako napraviti lijepo lice, ali nije lako napraviti određeno lice. Ostavio sam sebi na slobodu oblik tijela, ali glava mora biti savršena i na njoj moram upotrijebiti svo znanje”, pojasnio je Franjo i dodao kako je već postao dosadan prijateljima stalno ih pitajući da li liči na Angelinu.
Skulptura bi trebala biti gotova za dvadesetak dana, nakon čega slijedi još završna faza lakiranja.
Franjo kaže da planira praviti još ovakvih skulptura. Ideje će crpiti iz filmova, bajki, a vrlo je moguće da će napraviti još jednu “metalnu Angelinu”, ali iz nekog drugog filma.
Klix.ba
