Mladi crnogorski muzičar, Marko, predstavio nedavno publici svoj novi reperski hit “Đe ćeš u NATO”
Reper u tekstu pjesme razgovara sa pokojnim djedom ali i ruskim bratom. U ovoj priči o istinskom bratstvu, Marko poziva narod da ne mijenja svoje tradicije koje su vijekovima temelj nacionalne časti, identiteta i dostojanstva Crne Gore.
NATO je personifikacija jame u koju se ne smije uskočiti:
“Ruski brate, što to zboriš, čo'če? Bez tebe bih bio kraj majke siroče, Prije bih sebi obije ruke odsjekao, Nego bih na tebe ih podigao!”
Mladi izvođač poziva sve Crnogorce da štite nezavisnost svoje zemlje, da čuvaju njen nacionalni identitet, njene istorijske veze i njeno dostojanstvo: „Kažimo stoput svima u inat, nećemo u NATO, nećemo u rat!“
{youtube}mhDwAR6SoHs{/youtube}
Istorija Rusije, Francuske i mnogih drugih zemalja poznaje dosta primjera kada su se u doba teških iskušenja rađale pjesme koje su postajale simbol ujedinjenja nacionalnog duha i patriotskih osjećanja cijelog naroda.
Pesma „Marseljeza“, koju je noću uoči 25. aprila 1792. godine napisao Ruže de Lil, postala je himna Velike francuske revolucije, a kasnije i cijele Francuske. Pjesma „Sveti rat“ nastala je u Rusiji. Stihove je napisao Lebedev-Kumač, a muziku je komponovao Aleksandar Aleksandrov. Prvi put je izvedena na Bjeloruskoj željezničkoj stanici 26. juna 1941. godine i postala je himna Velikog otadžbinskog rata. Pjesma počinje rečima „Ustaj, ogromna zemljo“. Tokom cijelog rata, tj. tačno 1418 dana i noći, ona je nadahnjivala sovjetske borce i sav ruski narod za bitku protiv najstrašnijeg neprijatelja u njegovoj istoriji.
Nova vremena donose nadahnuće za nove pjesme. Muzička rep kultura omogućila je Marku da u savremenom stilu, ali upečatljivo i sa puno emocija, kroz tekst pesme nadahnuto propovijeda zavjete predaka.
Marko – Đe ćeš u NATO
Đe ćeš u NATO, oca ti očinskoga
Opsova pokojni, đed unuka svoga
Zar ne znaš Jado istinu staru
Na Krusima sam, i na Virpazaru
Ostavio kosti za tvoju slobodu!
A u onom Rusko-Japanskom ratu
Kovao slavu, Crnogorskom rodu.
Đe ćeš u NATO, kukala ti majka
Zbog njega si kopao ratne rovove
A sada te kao ošišanu ovcu
Ugoni u svoje pasije torove!
Ne ljuti se đedo, ne vjeruj u laži
Pljunuti sam ti, tvoja živa slika
U našoj kući, kao što znaš
Nikada nije bilo izdajnika!
Ovo su doba pokvarena teška
A priča o bratstvu s NATO dželatima
Bila je prosto slučajna greška.
Refren:
Dok je brda nad Jadranom
Umivenih vodom slanom
Osvitaće časne zore
Iznad naše Crne Gore.
Istoga dana, kada me pozvaše
Da uđem u NATO kroz gvozdena vrata,
Da izdam predke i samoga sebe,
Da potonem u sred živoga blata,
Stiže mi pismo od Ruskoga brata!
– Crnogorče brate, piše mi Rus!
Zar i ti na mene, da digneš ruku
I da nikad više za vijeke vjekova
Ne opereš takvu sramotu i bruku.
NATO je od davno ispričana priča!
O ubici bez, stida i bez časti
Al nikada! Naša Ruska zemlja,
Pokrivena kostima heroja
Tom banditu ne može pripasti!
– Ruski brate, što to zboriš čoče
Bez tebe bih bio kraj majke siroče
Prije bih obije ruke odsjekao
Nego ih na tebe, podigao.
Refren:
Dok je brda nad Jadranom
Umivenih vodom slanom
Osvitaće časne zore
Iznad naše Crne Gore
Srce je moje, puno kao brod
Crnogorac svaki, meni je rod!
Svaki Srbin, i svaki Hrvat
Meni je kao, rođeni brat!
Bošnjak svaki, Albanac i Rom
Kom je Crna Gora rođeni dom!
Mi smo jedno po mozgu i krvi,
U svemu smo vječito bili prvi!
U ovim gorama živi poštenje
Zaliva nadom tvrdo kamenje
Kako da Njegoša pogledam u oči
Ako u NATO moja noga kroči!
Dosta smo braćo barjačili solo
Uhvatimo se svi, u jedno kolo
Kaži mo stoput svima u inat
Nećemo u Nato! Nećemo u rat!
Kaži mo stoput svima u inat
Nećemo u Nato! Nećemo u rat!
Refren:
Dok je brda nad Jadranom
Umivenih vodom slanom
Osvitaće časne zore
Iznad naše Crne Gore.
