Radnici, djeca, studenti, penzioneri…svi oni su predmet zloupotreba u političkoj kampanji koja polako ulazu u finiš. Po običaju, u zloupotrebama prednjače vladajuće stranke koje obilato koriste poziciju moći u izvršnoj vlasti i preduzećima i ustanovama kojima upravljaju preko svojih kadrova.
Dok se izborna kampanja uoči lokalnih izbora sve oštrije zahuktava, primjetno je da političke stranke i kandidati ne biraju sredstva kako da se dodvore biračima. Tako ne prežu ni od zloupotreba pozicija moći koje su prigrabili zahvaljujući prethodnim izborima.
Najočitiji primjeri zloupotreba se vide u javnim preduzećima koja su pod kontrolom vladajućih stranaka, vladinim institucijama, a od zloupotreba nisu pošteđene ni škole i fakulteti, pa sve do predškolskih ustanova i klasične zloupotrebe djece u političke svrhe.
Pritisak na zaposlene u javnim i privatnim preduzećima ustaljena je praksa koja traje godinama, ali se čini da nikada, kao ove godine, ova pojava nije uzela toliko maha.
Jedan od posljednjih primjera je ZP “Elektrokrajina”, preduzeće koje posluje u sastavu Elektroprivrede RS, na čijem čelu je bivši ministar Željko Kovačević, koji je prije ministrovanja bio i direktor “Elektrokrajine”.
Juče je na portirnicu banjalučke “Elektroizgradnje i održavanja” (radna jedinica “Elektrokrajine”), njen rukovodilac Rajko Radusinović donio svežanj letaka SNSD-a i naredio portiru da dijeli radnicima. Na lecima su kandidat SNSD za gradonačelnika Banjaluke Igor Radojičić i kandidat za odbornika Mirko Đukić, koji je inače bio jedan od šefova u “Elektrokrajini” i predsjednik Sindikata energetike.
Iako je bavljenje politikom u preduzećima i ustanovama zabranjeno, zloupotrebama se ne želi stati u kraj. To je praksa koju očito slijede nižerangirani šefovi “Elektrokrajine”, čija direktorica Seka Kuzmanović, inače prija visokog funkcionera SNSD Nebojše Radmanovića, takvu praksu promoviše godinama.
Seka Kuzmanović je, zajedno sa Miloradom Dodikom i ostalim funkcionerima SNSD nedavno bila pod šatorom SNSD-a u selu Draksenić kod Kozarske Dubice, gdje je vrh SNSD stigao helikopterom Helikopterskog servisa RS, o čemu smo već ranije pisali.
Iako su ovo lokalni izbori, na kojima se glasa za kandidate u lokalnim zajednicama, Seka Kuzmanović koja nije visoki funkcioner stranke, očito je ovdje bila kako bi se na nju ugledali zaposleni u “Elektrokrajini”, koja kao elektrodistributivno preduzeće svojim radnim jedinicama pokriva širu banjalučku regiju.
Pod šatorom je u Drakseniću bio i rektor Univerziteta u Banjoj Luci, Milan Mataruga, za kojeg kažu da je sa jednakim oduševljenjem aplaudirao Dodikovom govoru i pjesmama Jandrinog jata.
Rektorovo prisustvo pod šatorom, u društvi vrha SNSD i pod simbolima te partije, nedvosmisleno ukazuje da je po partijskoj liniji i dospio na mjesto prvog čovjeka univerziteta, koji bi trebalo da bude nazavisan od političkog uticaja.
Mataruga je inače porijeklom iz dubičkog kraja, iz sela Gunjevaca, pa se lako može zaključiti zbog čega ga je Dodik “pozvao” da dođe pod šator.
Ogrtanje djece u Modriči u stranačke zastave, hvalospjevi djece predškolskog uzrasta gradonačelniku Doboja Obrenu Petroviću zbog dječijeg igrališta i standardno mahanje stranačkim zastavicama, sitnice su u odnosu na rektorovo učešće u izbornoj kampanji.
Ipak, SNSD je u stanju da nadmaši samog sebe, pa primjer stranačkog štanda ispred OŠ “Georgi Stojkov Rakovski”, poznatije kao “bugarska škola” u Banjaluci, primjer je koji govori da je vladajuća stranka preuzela monopol u zloupotrebama u kampanji.
Aktivistkinja SNSD ispred škole dijeli propagandni materijal prolaznicima i djeci, a sa plakata na štandu se odobravajuće smiješi pretendent za prvog čovjeka Grada, Igor Radojičić.
Istinito
