Zahvaljujući Saši Triviću, vlasniku „Krajina klasa“, Đorđe Krčmar iz Janje u ponedeljak počinje da radi.
Samo dan nakon pisanja „EuroBlica“ o dvadesetjednogodišnjem mladiću koji je bez novca i dokumenata, stopirajući, iz Janje došao u Banjaluku trbuhom za kruhom, sreća mu se osmjehnula. Dobio je posao pomoćnog radnika u „Krajina klasu“.
“Prezadovoljan sam, presrećan. Ovo nema nigdje nego kod nas. Ovo je velika sreća – tako govori Đorđe, nekoliko sati nakon što mu je Trivić obećao posao, početnu platu od 400, do 500 KM i smještaj u Debeljacima.
Đorđe skromno kaže da će mu zarada biti više nego dovoljna, a Banjalučani se već šale da je sada red da mu nađemo i devojku.
Saša Trivić je potvrdio da je mladiću obezbjedio radno mjesto, ako u ponedeljak dođe na posao.
“Imamo iskustva se djecom iz doma, jer su i prije radili kod nas. Problem je što često u ustanovi budu prezaštićeni, drugi brinu o svemu umjesto njih, pa se ne snađu kada sami moraju da raspoređuju ono što zarade i planiraju”, kaže Trivić i dodaje da se nada da će Đorđe uspjeti, jer je već živio sam, bez tuđe pomoći.
Ništa od ovoga se, vjerovatno, ne bi ni desilo, da Đorđe, spletom okolnosti, u Banjaluci nije upoznao vršnjaka Nenada Vrljanovića.
Nenad je Đorđa pronašao gladnog, bolesnog i promrzlog na Vrućici, u banjalučkom naselju Srpske Toplice. Dao mu je topao krevet, platio lječenje i dva dana vozio od pekare do pekare, dok Đorđu nisu našli posao.
“Bio sam optimista da ćemo uspeti, ali ipak se nisam nadao da će to biti ovako brzo”, kaže Nenad.
Đorđe je, inače, dijete poginulog borca, majka ga je ostavila kada je imao sedam godina i preudala se, a on odrastao u Domu za nezbrinutu djecu „Rada Vranješević“. Prije tri mjeseca umro mu je i deda, jedini preostali srodnik.
Zahvaljujući Saši Triviću, Đorđe će za mjesec dana primiti prvu platu i moći da se brine sam o sebi, a zahvaljujući njemu i Nenadu, Banjaluka je položila ispit humanosti.
