Muslimani širom svijeta proslavljaju jedan od najvećih praznika, Kurban-bajram (Id al-Adha, arap.) ili praznik prinoženja žrtve, posvećene okončanju hadža – hodočašća u Meku.
Evo tradicija koje su usko vezane za ovaj veliki praznik kojeg ove godine 1. septembra slave muslimani u Bosni i Hercegovini, ali i širom svijeta.
Zašto je hadž tako važan?
Hadž je jedna od osnovnih dužnosti muslimana, koja mu garantuje oproštaj grijehova i dostizanje, u skladu sa vjerom, vječnog blaženstva u zagrobnom životu. Svaki pravovjerni, saglasno islamskom učenju, obavezan je da jednom u toku života ode na hadž. Poslije toga on stiče pravo da se nazove “hadži” – što postaje početna riječ ispred njegovog imena i način obraćanja sa uvažavanjem.
Zašto praznik prinošenja žrtve?
U osnovi praznika leži izvod iz Kurana, analogan biblijskom: anđeo Džebrail (arhangel Gavrilo) javio se proroku Ibrahimu (biblijskom Avramu) u snu i predao mu zapovijest Alaha da prinese kao žrtvu svog prvenca Ismaila. Otac je došao sa sinom na mjesto gdje se danas nalazi Meka, kako bi prinio žrtvu. Uvjeren da je Ibrahim prošao test, Alah mu je poslao ovna, kojeg je on prinio kao žrtvu Svevišnjem.
Muslimani širom svijeta danas prinose žrtvu, nezavisno od toga jesu li u Meki ili ne.
Kako se određuje datum praznika?
Kurban-bajram se obilježava desetog dana mjeseca zul-hidža, 12. mjeseca muslimanskog lunarnog kalendara. Zbog razlika u gregorijanskom i muslimanskom kalendaru, dan praznovanja se svake godine pomjera unazad za 11 dana. Ove godine on pada 1. septembra.Praznovanje traje tri dana, tokom kojih muslimani ne rade. Po tradiciji, prinošenje žrtve se obavlja bilo kojeg od ta tri dana.
Bajramski običaji
Dan uoči Kurban-bajrama (Dan Arafat) se posti. Praznik počinje sa izlaskom sunca. Muslimani obavljaju ritualno kupanje, oblače novu odjeću i odlaze u džamiju na jutarnju molitvu. Pozavršetku jutarnjeg namaza vjernici se vraćaju kućama, a zatim se okupljaju u dvorištima ili na ulicama, kako bi se zajednički obraćali Alahu (tekbir, arap.), potom mula drži prazničnu propovijed (hutba, arap.), nakon koje muslimani obilaze groblja na kojima s emole za duše umrlih.
Potom nastupa vrijeme žrtvenog obreda koji se u zavisnosti od zakonodavstva svake zemlje, obavlja u dvorištima ili na za to zakonom određenim mjestima.
Ritualno klanje se obavlja po strogo propisanim pravilima: životinja se polaže na lijevi bok, okreće se u pravcu Meke, zatvaraju joj se oči i kolje se oštrim nožem da se ne bi mučila.
Koje životinje se prinose kao žrtva?
Posebna pažnja posvećuje se prazničnoj trpezi i pripremanju brojnih poslastica. Bliskim prijateljima i rođacima u dane praznika dijele se pokloni. U narednik nekoliko dana odlazi se u goste kod rodbine, prijatelja i poznanika.
Prije svega važno je reći da, po mišljenju islamskih bogoslova, žrtvene životinje mogu da budu ne samo ovnovi, nego i kamile, bivoli, bikovi ili krave, ovce i koze. Uzrast životinja koje se kolju je strogo propisan: ovnu ne smije biti više od godinu dana, kravi-dvije godine, kamili-pet godina.
Vjernici životinje moraju da kupe isključivo časno zarađenim novcem, inače Alah neće prihvatiti žrtvu.
Jedna porodica za šrtvu prinosi jednu životinju. Meso se dijeli na tri dijela: jedan se dijeli sirotinji, drugi se sprema za goste – rodbinu, susjede i prijatelje, a treći se ostavlja za porodicu.
Istinito
