Dječji ormarići u vrtićima i holovi škola u Banjaluci puni su flajera za kurseve i treninge, koji koštaju i do 50 KM mjesečno.
Formalno, reklamiranje i prodaja ovakvih sadržaja u javnim obrazovnim ustanovama je zabranjena, ali u praksi djeca su zatrpana primamljivim šarenim ponudama, a roditeljima, koji ionako jedva krpe kraj s krajem, natovaren je na glavu još jedan problem.
– Kako djetetu od pet godina objasniti da ne može u školicu plivanja ili engleskog, ako mu je teta rekla da je to super školica i da će svi drugari ići. Oni još ne znaju ni da čitaju, a već im se nameću potrošačke navike – kaže Nikola M.
Starijem sinu, koji je osnovac, treninge u privatnom sportskom klubu plaća 40 KM mjesečno.
– Iz škole je donio flajere i priču da su se u taj klub upisali svi dječaci iz razreda – priča ovaj Banjalučanin.
I drugi roditelji svjedoče da su već prvih dana nove školske godine đaci u školskim torbama donijeli po nekoliko reklamnih letaka.
Miroslav Popržen, direktor OŠ Sveti Sava na Laušu, kaže da je akt Ministarstva prosvjete RS, kojim je regulisana ova oblast, kontradiktoran i nedorečen, pa je direktorima prepušteno da sami odluče šta je dozvoljeno, a šta ne.
– Sve što je vezano za školu i što doprinosi napretku djece, treba dozvoliti, ali samo na nivou ponude. Nedopustivo je, naravno, da nastavnici bilo šta djeci nameću ili sugerišu – kaže Popržen.
Navodi da su ranije promoteri sportskih klubova i škola stranih jezika presretali djecu na ulici pred školom i nudili im flajere.
– To je još gore. Može u toj gužvi dijete udariti automobil – upozorava Popržen.
Mada i roditelji vrtićke djece kažu da u ormarićima svojih mališana nalaze flajere, direktorka Centra za predškosko vaspitanje Jelena Kurtinović tvrdi da „takvih aktivnosti nema“.
– Centar se pridržava zaključka Skupštine Grada, po kojem javne gradske ustanove ne mogu biti mjesto na koje se lijepe i javno ističu reklame i oglasi – kaže Kurtinovićeva.
Jedini izuzetak je, tvrdi, Škola sporta „Kasper“, koja je besplatno organizovala male olimpijske igre, pa im je obećano da će u jednom vrtiću uraditi pokaznu vježbu, te podijeliti flajere.
Psihologinja Dubravka Vujnović Božić ocjenjuje da je težište odgovornosti, ipak, na roditeljima.
– Dobro je da se djeca bave sportom ili kreativnim hobijima, a roditelj treba da zna šta je za njegovo dijete najprikladnije. Međutim, roditelji često idu linijom manjeg otpora. Lakše im je da djetetu kupe sve što ono poželi, nego da s njim razgovaraju i objasne mu da za neke stvari nema novaca, ili da mu naprosto nisu potrebne – kaže Dubravka Vujnović Božić.
Popržen: Knjiga nije smoki
– Treba, naravno, voditi računa šta se djeci nudi. Kad su u našoj školi prodavane knjige Ljubivoja Ršumovića, iz Ministarstva su me pitali zašto to dozvoljavam. Pa, nije ista stvar prodavati knjigu ili smoki – kaže Miroslav Popržen.
EuroBlic
