Do 2020. godine u Kini će biti čak 30 miliona više mladih muškaraca nego žena, a u jednom dijelu države gdje se porodična stabilnost cijeni iznad svega, ovaj je podatak ozbiljno zabrinuo brojnu populaciju.
To je na svojoj koži osjetio Ven Li kad se vratio u svoje rodno selo na proslavu Kineske nove godine i kad su ga roditelji dočekali s čitavim nizom organizovanih brzih ljubavnih sastanaka.
Tokom nedelju dana, koliko je proveo u provinciji Đangsi, upoznao je desetak potencijalnih partnerki koje opisuje više kao poslovne razgovore, a ne opušteno druženje i upoznavanje. Ali, svjestan je toga da će mu roditelji vjerovatno pripremiti isti scenario i sljedeće godine i on se ni tad ne nada uspjehu.
Upozorenje neudatim ženama
Istu je sudbinu doživio i Jin, Lijev kolega sa posla, ali njemu je posrednik bio rođak.
– Rođak je doveo djevojku da se upoznamo na glavnom trgu u selu, a on je onda otišao. Nakon nekoliko minuta ona mi je jasno dala do znanja da je posjedovanje nekretnine nužan preduslov da budemo zajedno, a da automobil može da pričeka. Rekla je i da će biti u redu ako nekretnina nije u centru grada, ali moram imati početni kapital za zajednički život barem 200.000 juana – ispričao je Jin za britanski Guardian.
Posljednjih godina je kineska vlada pokrenula više kampanja kojima upozorava neudate žene starije od 27 godina na opasnosti da će ostati “stare cure”. Ali, u stvarnosti mnogo je više neoženjenih muškaraca što je zapravo posljedica brojnih “abortusa prema preferiranom polu”, odnosno nastojanja da se napravi selekcija muških beba zbog sprovođenja u međuvremenu napuštene državne politike samo jednog djeteta, prenosi Jutarnji list.
Službeni državni podaci su da je odnos muškaraca i žena 136 prema 100 među neoženjenima i rođenima od 1980. do danas. Profesor Jin Tianki, uticajni kineski sociolog, predviđa da će do 2020. u zemlji biti 30 miliona više muškaraca nego žena u dobi od 24 do 40 godina.
Li i Jin krivicu za ljubavni neuspjeh svaljuju na svoj društveni status migranta radnika koji su došli iz ruralnih krajeva, a prema državnim podacima muškaraca s takvim statusom ima 278 miliona. Prije sedam godina jedna državna organizacija je sprovela istraživanje na doseljenicima iz ruralnih područja u deset gradova širom države, a kao glavno obilježje migrantskog iskustva navodi se usamljenost u romantičnom smislu. Jedno drugo istraživanje pokazalo je da više od 70 posto građevinskih radnika, koji su uglavnom doseljenici iz ruralnih područja, kao najbolniji aspekt života i jedan od najvećih problema navode emocionalnu usamljenost.
Sve je do novca
Li ima 33 godine i napustio je školu kako bi radio na porodičnoj farmi, a potom je napustio i farmu u potrazi za bolje plaćenim poslom. U Šenženu se zaposlio u fabrici gdje je sklapao mobilne uređaje 12 sati dnevno, šest dana nedjeljno, i dalje za mizernu platu. Kaže da u ljubavi nema sreće uglavnom zato što nema vremena ni novca, a ne zato što je stidljiv.
– Kad muškarac ima novca, svaka žena želi da mu bude djevojka – kaže Li.
Istovremeno se osjeća kao da je iznevjerio roditelje koji su mu omogućili sve što su mogli, a zauzvrat traže samo da se oženi. Ali, on im to trenutno ne može omogućiti. Nastavak porodične loze vrlo je važna stvar u Kini i mnoge se porodice, barem one u seoskim krajevima, osjećaju izdano ako sin ne nađe ženu.
Prema raznim parametrima kinesko se društvo smatra jednim od najnepravednijih u svijetu, a sve se temelji na propisu iz pedesetih godina prošlog vijeka kad su građane podijelili u urbane i ruralne kategorije. I danas doseljenici sa sela u grad, premda ondje žive i rade već godinama i na sve moguće načine doprinose razvoju, nemaju ista prava što se tiče zaposlenja, iznajmljivanja ili kupovine nekretnine, obrazovanja i zdravstva kao oni koji su službeno upisani kao stanovnici grada.
Kao podsticaj za stupanje u brak u mnogim su ruralnim područjima ponovno počeli da uvode miraz, ali posljednjih je godina takođe zabilježen rast razvoda. U provinciji Henan je u periodu između 2013. i 2015. čak 85 posto razvoda zabilježeno među doseljenicima iz ruralnih područja. Dok vlada ne oduči da preduzme neke korake, Li i Jin mogu se samo nadati da će pronaći ljubav.
